- Europski parlament usvojio je Pakt o migracijama i azilu.
- Pakt pretpostavlja uvođenje tzv. mehanizma solidarnosti, prema kojem će Vijeće Europske unije odrediti razmjere potpore za migrante koja će se tražiti od pojedinih zemalja.
- Prema Paktu, Europska komisija odlučuje o primjeni „mjera solidarnosti” u određenoj situaciji, odnosno o preseljenju, financijskoj pomoći ili operativnoj pomoći.
- Pakt o migracijama i azilu sastoji se od 5 pravnih akata koji zajedno čine paket koji pokriva sve faze upravljanja migracijama i azilom.
- Od hrvatskih eurozastupnika, glasovalo ih je tek polovica – šest od dvanaest i svih šest glasalo je za Pakt o migracijama: Karlo Ressler, Tomislav Sokol (HDZ, Europska pučka stranka), Romana Jerković, Predrag Fred Matić, Tonino Picula (SDP, Klub zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata) te Valter Flego (IDS, Klub zastupnika Renew Europe).
- Ordo Iuris izradio je analizu Pakta, ukazujući na dobre i loše strane koje proizlaze iz provedbe njegovih odredbi.
Europska komisija je 2019. razvila novi koncept migracijskog prava EU-a (uključujući odgovor na migracijsku krizu koja se dogodila 2015.) i predstavila prijedlog njegove reforme. Pakt o migracijama i azilu sastoji se od 5 pravnih akata koji zajedno čine paket koji pokriva sve faze upravljanja migracijama i azilom. Pojedinačni projekti već su prošli kroz faze zakonodavne procedure koja je kulminirala 20. prosinca 2023. potpisivanjem političkog sporazuma od strane Europskog parlamenta (zajedno s predsjedavajućim Vijeća EU) koji pokriva glavne odredbe Pakta. Sljedeći korak prema usvajanju ovog sveobuhvatnog paketa pravnih akata bila je zajednička rasprava i glasovanje koje je održano 10. travnja 2024. u Europskom parlamentu.
Uredba o upravljanju azilom i migracijama, koja je korekcija sustava Dublin III, najvažniji je i ujedno najkontroverzniji dio Pakta. Navedena uredba naglašava načela određivanja države nadležne za razmatranje zahtjeva stranca za međunarodnom zaštitom, kao i mehanizam za solidarno upravljanje migracijama. Projekt razlikuje tri vrste alternativnih mjera solidarnosti: preseljenje, financijsku pomoć i operativnu pomoć, pri čemu Europska komisija naznačuje u kojoj je mjeri svaki alat namijenjen za popravljanje situacije. U konačnici, mjeru potpore koja se zahtijeva od pojedinačnih zemalja utvrđuje kvalificiranom većinom glasova Vijeće Europske unije putem provedbenog akta. Mehanizam solidarnosti stoga treba biti pravna struktura koja uključuje trajnu obvezu države članice. Iznimno odustajanje od mehanizma korištenjem opcije opt-out uvjetovano je postojanjem „migracijskog pritiska“ i oslobađa državu te obveze samo na razdoblje od godinu dana.
Drugi dio Pakta je uredba o postupku azila kojom se uspostavlja jedinstveni postupak postupanja sa strancima koji traže međunarodnu zaštitu u svim zemljama Europske unije. Njegove glavne pretpostavke uključuju uvođenje mogućnosti diskvalificiranja zahtjeva koje podnose određene skupine useljenika koji djeluju u lošoj vjeri te oslobađanje državnih službenika od obveze da useljenike pitaju o njihovoj spremnosti za dobivanje međunarodne zaštite. No, uredba i dalje predviđa obvezu suštinskog razmatranja svakog zahtjeva za međunarodnom zaštitom, čak i ako je imigrant ilegalno prešao granicu.
Predmet glasovanja 10. travnja, osim navedenih akata, bili su i drugi dokumenti sadržani u Paktu. Riječ je o uredbi o provjeravanju, koja će uključivati provjeru identiteta, zdravstvenog stanja i prijetnje sigurnosti države primateljice, kao i uredbi o postupanju u kriznim situacijama i situacijama izazvanim višom silom i tzv. Eurodac regulativa koja se uglavnom odnosi na prikupljanje biometrijskih podataka i registraciji u posebnoj bazi podataka EU.
Ordo Iuris prati zakonodavnu aktivnost na razini EU i kontinuirano je analizira. U kolovozu prošle godine Ordo Iuris je, među ostalim, objavio iscrpnu analizu sustava azila i migracija u EU (u privitku na kraju teksta), s posebnim naglaskom na reformske projekte koji se u njemu planiraju. Potom je skrenuta pozornost na dobrobiti koje bi mogla donijeti reforma migracijskog prava EU, ali je istodobno istaknut prijeteći problem brisanja granice između izbjeglica i ekonomskih imigranata, koju novi pakt, u principu, još uvijek ne rješava.
Sa stajališta Hrvatske kao zemlje čije su granice ujedno vanjske granice EU veliko je pitanje donosi li ovaj Pakt išta dobrog. Naime, Hrvatska je jedna od prvih zemalja EU na udaru migrantskih valova, a prema Paktu države članice će biti prisiljene prihvatiti tisuće migranata ili skupo platiti da to izbjegnu.
No prije svega on nije dovoljno restriktivan (kako to viču lijevo-liberalne, udruge, zaklade i stranke), iz razloga što nema potencijal zaustaviti masovnu neregularnu imigraciju, s kojom Hrvatska ima velikih problema.
Ključno rješenje za Hrvatsku je uspostava smislene migrantske politike i stroža kontrola graničnih prijelaza, u suprotnom s povećanjem broja migranata koji će ulaziti u RH, i Hrvatskoj bi se mogao ponoviti scenarij iz Njemačke i Švedske.
Foto: Gémes Sándor/SzomSzed, CC BY-SA 3.0
