Datum objavljivanja: 15. travnja 2024. godine
- Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom poziva na uključivanje tzv. prava na pobačaj u Povelju o temeljnim pravima Europske unije.
- U dokumentu usvojenom velikom većinom glasova navedeno je da je „pravo na pobačaj” jedno od najvažnijih ljudskih prava, koje spada u okvir „europskih vrijednosti”, a zaštita ljudskog života prikazana je kao „kršenje ljudska prava” ili „oblik nasilja temeljenog na spolu”.
- Autori rezolucije opetovano se prozivaju Mađarsku, Maltu, a ponajviše Poljsku, pozivajući poljske vlasti da brzo osiguraju „puni pristup sigurnom i legalnom pobačaju”.
- Prije glasovanja, Ordo Iuris podnio je memorandum zastupnicima u Europskom parlamentu u kojem ističe da prema međunarodnom pravu ne postoji tzv. pravo na pobačaj.
U rezoluciji usvojenoj 11. travnja, Europski parlament pozvao je na uključivanje tzv. prava na pobačaj u Povelju o temeljnim pravima EU. Dokument je usvojen većinom od 336 glasova za, 163 glasa protiv i 39 suzdržanih. Nekoliko dana ranije europarlamentarci su dobili memorandum koji su pripremili stručnjaci iz Ordo Iuris-a.
U dokumentu se europarlamentarci, među ostalim, pozivaju na nekoliko prethodnih rezolucija u kojima je EP osudio povećanje opsega zaštite života nerođene djece u Poljskoj, kao i na presudu Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, prema kojem je utvrđeno da Ustav SAD-a ne jamči tzv. pravo na pobačaj. Zastupnici su se osvrnuli i na smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o „sigurnom pobačaju”, praksu Europskog suda za ljudska prava te dokumente Odbora za ljudska prava UN-a i Odbora za uklanjanje diskriminacije žena.
Rezolucija navodi da je „pristup reproduktivnom i spolnom zdravlju i pravima, uključujući siguran i legalan pobačaj, temeljno pravo” te da je „poštivanje reproduktivnog i spolnog zdravlja i prava ključno za zaštitu dostojanstva ljudske osobe” (točka A. ). Dalje se ističe da je „sposobnost ljudi da koriste svoju reproduktivnu autonomiju (…) temeljna za ostvarivanje ljudskih prava žena, djevojaka i trudnica” i da „svačiji tjelesni integritet mora biti zajamčen” ( točka B.). Dalje u dokumentu, njegovi autori naglašavaju važnost „brige o pravu na pobačaj”, navodeći da je ona temeljna za prava sadržana u Povelji o temeljnim pravima, uključujući prava kao što su „ljudsko dostojanstvo”, „osobna autonomija” i „osobni integritet” (točka C).
Zastupnici se potom pozivaju na dokumente tijela UN-a, među ostalim, na preporuke UN-ovog Odbora za ljudska prava u kojima stoji da kriminalizacija pobačaja predstavlja kršenje reproduktivnih i seksualnih prava i zdravlja žena te oblik rodno uvjetovanog nasilja, te na preporuke Odbora za eliminaciju diskriminacije žena, koji je naveo da odluka o dobrovoljnom prekidu trudnoće spada u okvir prava na privatnost.
Europarlamentarci se osvrću i na glasovanje u francuskom parlamentu iz mjeseca ožujka, gdje su zastupnici i senatori podržali projekt uvođenja tzv. prava na pobačaj u francuski ustav, te informiraju o sličnim projektima u drugim zemljama. U ovoj točki (točka H.) također se kritičkim tonom govori o „nazadovanju prava na pobačaj u Europi i svijetu”, navodeći kao primjer, Sjedinjene Američke Države, Poljsku, Mađarsku, Maltu i dr. Nepostojeće pravo na pobačaj u dokumentu se predstavlja kao ključni element „jednakosti” i pravo koje bi trebalo biti upisano u ustave država članica. Zaštita ljudskog života tretira se kao „kršenje ljudskih prava“ i „oblik rodno uvjetovanog nasilja“ (točka I. i točka L.). Također se navodi da ograničavanje pristupa pobačaju „onemogućava provedbu ljudskih prava, koči razvoj zemalja i slabi demokraciju, europske vrijednosti i temeljna prava” (točka M.). Zastupnici Europskog parlamenta dalje žale da „diljem svijeta regresivne snage i ultrakonzervativni vjerski i krajnje desničarski akteri pokušavaju preokrenuti desetljeća napretka u ljudskim pravima i nametnuti štetan svjetonazor na rodne uloge u obiteljima i javnom životu”, te ističu da takva aktivnost „predstavlja prijetnju vladavini prava u Europi” (točka N.).
Osuđuje se i „ograničenje pristupa skrbi za pobačaj u Poljskoj”, koje je trebalo uslijediti nakon presude „nezakonitog Ustavnog suda” donesene 2020. godine, a sama presuda trebala je dovesti do smrti najmanje šest žena (točka P.). Mađarska je kritizirana jer je u rujnu 2022. godine usvojila zakon koji obvezuje žene koje žele pobaciti da poslušaju „otkucaje srca fetusa”, a Italija, gdje veliki broj liječnika ima priziv savjesti odbija sudjelovati u praksi pobačaja (točke S. i T.) zbog „dezinformacije o pobačaju” koje „udaraju na autonomiju žena” (točka W.).
U normativnom dijelu rezolucije Europski parlament poziva Europsko vijeće da u Povelju o temeljnim pravima uvrsti „reproduktivnu i spolnu zdravstvenu skrb te pravo na legalan i siguran pobačaj”. U tu svrhu, EP predlaže da se u čl. 3. Povelje (Pravo na integritet osobe i tjelesnu autonomiju) unese novi odjeljak 2.a koji glasi (točka 3. Rezolucije): „svatko ima pravo na tjelesnu samostalnost, na slobodan, obaviješten, potpun i univerzalan pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima i svim povezanim pravima. zdravstvene usluge bez diskriminacije, uključujući pristup sigurnom i legalnom pobačaju.”
Europski parlament također „najoštrije osuđuje nazadovanje prava žena i sve regresivne pokušaje ograničavanja ili uklanjanja postojećih mehanizama za zaštitu reproduktivnog i spolnog zdravlja i prava” (st. 5). Europski parlament nadalje izražava zabrinutost zbog „značajnog povećanja financiranja u cijelom svijetu, uključujući i u EU, skupina protiv pobačaja i prava na pobačaj”, dok poziva Komisiju da „upotrijebi sve dostupne alate kako bi osigurala da organizacije koje rade protiv rodne jednakosti i prava žena, uključujući reproduktivna prava, ne primaju sredstva EU” (točka 5).
Dalje u dokumentu, Europski parlament poziva države članice da zajamče pristup sigurnom, zakonitom i besplatnom pobačaju, kontracepciji i uslugama prilagođenim mladima (!?)te prevenciji HIV-a. Naravno, nije se zaboravilo ni na „sveobuhvatno, dobno primjereno i na dokazima utemeljeno” obrazovanje o seksualnosti, s posebnim osvrtom na obojene žene, Romkinje, starije žene, žene s nižim stupnjem obrazovanja, „LGBTIQ osobe”, žene s invaliditetom, adolescentice, migrantice, uključujući neregularne migrantice (!?), i neudate žene. EP smatra vrijednim osude to što u nekim državama članicama liječnici, a u nekim slučajevima i cijele medicinske ustanove, odbijaju pobačaj na temelju priziva savjesti; žali zbog činjenice da se ova klauzula često koristi u situacijama u kojima svako odgađanje ugrožava život ili zdravlje pacijenta.
No, EP nije stao na prethodnom već potiče vlade država članica da metode i postupke pobačaja učine obveznim dijelom nastavnog plana i programa za liječnike i studente medicine, posebno studente ginekologije te među posljednjim, a što je neizostavno u propagandi kulture smrti, poziva države članice i lokalne vlasti da povećaju svoju potrošnju na programe i svoje izravne subvencije strukturama, uključujući zdravstvene službe i službe za planiranje obitelji te na druge organizacije aktivne u ovom području, tj. radikalne feminističke NGO-e.
Što se tiče Hrvatske, Ustav RH jasno propisuje u čl. 21. da svako ljudsko biće ima pravo na život, a znanost je već odavno ustvrdila da ljudski život ili život ljudskih bića počinje začećem. Ono što nedostaje je hrabrost političko-pravnih aktera da konkretiziraju spomenutu odredbu hrvatskog ustava i zaštite ljudski život od začeća do prirodne smrti. Dok se to ne dogodi, svjedočit ćemo jedino slijepom i poslušnom provođenju odluka koje plaćeni birokratski agenti kulture smrti donose u Bruxelles-u.
Institut Ordo Iuris, Poljska
Zaklada za pravnu kulturu Ordo Iuris, Hrvatska
