Ordo Iuris je u predmetnom slučaju pružao pravnu podršku.
Dana 29. siječnja 2024. godine dogodilo se još jedno u nizu pravnih i logičnih zastranjenja Županijskog suda u Zagrebu.
Naime, sutkinja Sanja Joka Umićević odlučujući u predmetu poslovni broj P-10/2022 odbila je tužbu udruga U ime obitelji i Vigilare protiv Grada Zagreba zbog zaštite od diskriminacije radi uskrate postavljanja zastava inicijative Hod za život na gradskim jarbolima. Takvu svoju odluku obrazložila je tvrdeći ukratko da Hodu za život doduše nije bilo dozvoljeno postavljanje zastava na gradskim jarbolima, kao što je to istovremeno bilo dopušteno LGBT udrugama, međutim da to nije diskriminacija na temelju uvjerenja, a to što je sam gradonačelnik Tomašević izjavio da je uskratio Hodu za život postavljanje zastava jer se ne poklapa s njegovim uvjerenjem, po sutkinji Joki Umićević uopće nije bitno.
Smatramo da je sutkinji Joka Umićević u presuđivanju trebala itekako biti bitna činjenica, kad već nije gradonačelniku Tomaševiću, da su te zastave financirane od donacija građana Grada Zagreba i da njihovo vijorenje na gradskim jarbolima čije održavanje građani Zagreba financiraju iz svog džepa važan faktor u obavještavanju upravo tih građana, ali i ostale javnosti, o nadolazećem Hodu za život koji se odvije svake godine u svibnju mjesecu. Očito je, bio netko pravnik ili ne, da je ovdje počinjena blatantna diskriminacija i još blatantnija nepravda prema velikom broju građana Grada Zagreba koji uredno plaćaju gradske poreze.
Ono što je zaprepašćujuće u pogledu pravne sigurnosti građana, jest to da je sutkinja Joka Umićević ustvrdila da je Grad Zagreb dokazao da nije bilo diskriminacije premda nije predložio doslovno niti jedan jedini, bilo materijalni bilo personalni dokaz, a kamoli da ga je dostavio u sudski spis.
To što za Županijski sud u Zagrebu ne postoji diskriminacija na temelju uvjerenja kada Tomislav Tomašević Hodu za život uskrati postavljanje zastava na gradske jarbole, tvrdeći da se kose njegovom uvjerenju, a istovremeno sudjeluje na homoseksualnim manifestacijama kojima je dopustio postavljanje zastava na gradskim jarbolima zapravo i ne čudi posebno.
Naime, Županijski sud u Zagrebu je posljednjih godina donosio nevjerojatne presude pa tako između ostalog sutkinji Lidiji Jelavić sa istog tog suda koja je odlučivala u predmetu br. P-21/2016 nije postojala diskriminacija, odnosno uznemiravanje kada portal Index.hr osobe katoličke vjeroispovijesti uspoređuje s opskurnim teroristom i proglašava ih krvoždernima, a katoličke običaje uspoređuje sa životinjskim nagonima i nekrofilskim orgijama.
Prema sutkinji Tihani Mariji Miladin u predmetu br. P-9/2020 nije postojala diskriminacija, odnosno uznemiravanje kada je Matija Babić vjernike u vrijeme Uskrsa nazivao zatucanim, ekstremističkim i primitivnim smećem, neljudima i onima za koje je svejedno jesu li živi ili nisu te kada poziva Darwina da pročisti mulj.
S druge strane, za sutkinju Sandru Artuković Kunšt, koja je odlučivala u predmetu br. P-14/2020 je postojala diskriminacija kada se kršćanske organizacije pozovu na učenje Crkve i rabeći pritom uvriježeni vokabular homoseksualnost nazovu neprirodnom.
Stoga možemo postaviti opravdano pitanje, ako su činjenice s pravnog i logičkog stajališta jasne u svim gore navedenim predmetima, koji je pravi razlog zašto hrvatski sudovi ne pružaju pravnu zaštitu organizacijama s kršćanskim predznakom i općenito građanima kršćanske vjeroispovijesti?
