Hrvatska radiotelevizija više od dva mjeseca, bez valjanog razloga, odbija objaviti ispravak izjave episkopa Ćulibrka da se znanstvenim istraživanjima pokušalo “oprati” Stepinca te tako postupa protivno čl. 38. Ustava Republike Hrvatske.

Dana 7. siječnja 2024. emitirana je emisija „Nedjeljom u 2 i 3“ urednika i voditelja Aleksandra Stankovića, u kojoj je gostovao episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk koji je između ostalog govorio o gostovanju američke publicistice dr. Esther Gitman u Hrvatskoj te je njen doktorski rad o spašavanju Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njena predavanja u Hrvatskoj usporedio s paradržavnim projektom preuveličavanja broja jasenovačkih žrtava u Srbiji i dovođenjem izraelskog povjesničara Gideona Greifa u Skupštinu Republike Srbije, poznatog po tvrdnjama da je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća ljudi.

Episkop Ćulibrk je pritom iznio sljedeći komentar na račun pokojnog blaženika Katoličke crkve kardinala Alojzija Stepinca:

„…Esther Gitman, koja je otišla u penziju, pa eto odlučila da doktorira, pa svojim doktoratom opere Alojzija Stepinca. Onda, ajde de da i mi uzmemo jednog takvog, koji će biti samo apologeta onog što mi želimo. To apsolutno nije prošlo i mislim da smo s tim periodom završili.”

Ordo Iuris je uoči Stepinčeva, a obzirom da je u gore citiranom dijelu emisije na hrvatskoj nacionalnoj televiziji iznesen vrlo problematičan navod klevetničke naravi o blaženiku Katoličke Crkve i osobi od povijesnog značaja za hrvatski narod, sukladno Zakonu o medijima, zahtijevao objavljivanje ispravka neistinite informacije.

HRT više od dva mjeseca bez valjanog razloga odbija objaviti zahtjev Ordo Iuris-a te tako postupa protivno čl. 38. Ustava Republike Hrvatske:

„Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.“

Naime, blaženi kardinal Alojzije Stepinac nije bilo tko da se na javnoj televiziji financiranoj novcima građana Republike Hrvatske, među čijim stanovništvom je 78.97 % katolika (Popis stanovništva 2021., Državni zavod za statistiku), o njemu na takav način govori i to od strane predstavnika druge vjerske zajednice i u prigodama kada niti Stepinac jer je pokojni niti bilo koji drugi katolički vjernik i hrvatski državljanin nije u mogućnosti odgovoriti na takve insinuacije.

Pri proglašenju Stepinca blaženikom Katoličke crkve u Mariji Bistrici 1998. godine, papa Ivan Pavao II. izrekao je sljedeće riječi:

„U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom… Znakovite su u vezi s tim riječi što ih je novi blaženik izgovorio 1943. u vrijeme Drugoga svjetskog rata kada je Europa bila pritiješnjena nečuvenim nasiljem: ‘Kakav poredak zastupa Katolička crkva, kad se danas cijeli svijet bori za novi poredak? Mi, osuđujući sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleže mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih žuljeva…“

Dakle, Stepinac je bio zagrebački nadbiskup i kardinal koji je u vrijeme II. svjetskog rata u privatnim i javnim nastupima zahtijevao poštivanje svake osobe, bez razlike u odnosu na rasu, narodnost i vjeru te je spašavao progonjene Židove, Srbe, kao i Hrvate komuniste, o čemu postoje mnogobrojni dokazi, a tužitelj ovdje iznosi samo par.

Nakon završetka II. svjetskog rata komunistički ga je režim u montiranom sudskom procesu osudio na 16 godina robije.

Ta je presuda najprije politički poništena Deklaracijom o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu Sabora Republike Hrvatske od 14. veljače 1992. godine, a onda i pravno poništena u kaznenom revizijskom postupku 2016. godine odlukom Županijskog suda u Zagrebu i to zbog povreda priznatih načela pravne države i demokratskog društva te se bl. kardinal Alojzije Stepinac po revizijskoj presudi „ima smatrati neosuđivanom i nevinom osobom“.

Ordo Iuris smatra da je bilo iznimno važno objaviti predmetni ispravak jer sporna Emisija stvara krivi dojam da je Stepinac krivac za nešto.

Pojam “oprati” je žargonski pojam koji se podrugljivo rabi u slučajevima kada netko nekoga želi (neopravdano) osloboditi krivnje.

Takvi izrazi mogu naškoditi Stepinčevoj ostavštini i slici, pogotovo među populacijom koja ga još uvijek nije imala prilike upoznati u potpunosti, jer u javnosti ipak postoji svijest da kada se nešto kaže na nacionalnoj televiziji i to bude bezrezervno prihvaćeno, da je to valjano i korisno. Važnost ispravka također proizlazi iz potrebe za proklamacijom istine o osobi blaženog kardinala Stepinca koji je učinio jako puno i za Katoličku crkvu, Republiku Hrvatsku, ali i cijeli svijet, o čemu svjedoči postojeća škola u Sjedinjenim Američkim Državama koja nosi Stepinčevo ime.

Isto tako Stepinac je osoba štovana od vjernika katoličke vjeroispovijesti kao blaženik Katoličke crkve, a izjava da ga je bilo potrebno „oprati“ predstavlja uvredu tim vjernicima.

U članku 35., u dijelu o osobnim i političkim pravima, Ustav RH svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu dostojanstva, ugleda i časti, a Zakon o medijima proširuje to i na postmortalnu zaštitu (čl. 40. st. 7.)

„Prema tome, valja naglasiti da pravo na čast, ugled i dostojanstvo (zajamčeno Ustavom RH, Zakonom o medijima – čl. 7., Općom deklaracijom o pravima čovjeka – čl. 12., Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima – čl. 17.) predstavlja temeljno ljudsko pravo koje nikada i nigdje nije ograničeno ikakvim medijskim pravima. S druge strane, medijska prava su uvijek ograničena pravom na zaštitu časti i ugleda, kako to izričito proizlazi iz čl. 3. st. 3. Zakona o medijima, ali i iz čl. 10. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima.” (USRH, U-III/4057/2013)