Ordo Iuris

Ustavni sud Republike Bugarske

 Drugačija mišljenja: Georgi Angelov, Rumen Nenkov

Konstantin Penčev Filip Dimitrov

Ustavni sud u sastavu: Boris Velčev – predsjednik, članovi: Canka Cankova, Stefka Stoeva, Rumen Nenkov, Keti Markova, Georgi Angelov, Anastas Anastasov, Grozdan Iliev,  Mariana Karagjozova-Finkova, Kostantin Penčev, Filip Dimitrov, Tanja Rajkovska uz sudjelovanje tajnice- zapisničarke Gergane Ivanove razmotrio je na zatvorenoj sjednici koja je održana dana 27. srpnja 2018. g. ustavnosudski predmet broj 3./2018 g., o kojem je izvijestio sudac Anastas Anastasov.

Predmet je prema postupku predviđenom prema čl. 149, st. 1, t. 4, predložak prvi Ustava Republike Bugarske (Ustav).

Predmet je pokrenut 08. veljače 2018. na inicijativu 75 saborskih zastupnika iz 44 saziva Narodnog sobranja. Ustavnom sudu je podnesen zahtjev za mišljenje o usklađenosti međunarodnog ugovora, koji je Republika Bugarska sklopila dana 21.04.2016. – Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija), koji je sastavljen dana 11.05.2011. g. u gradu Istanbulu, s Ustavom prije njegovog ratificiranja.

Saborski zastupnici ističu “socijalni i društveni značaj Konvencije, veliko javno zanimanje i visoku razinu političke angažiranosti javnosti”, koje ih je motiviralo zatražiti mišljenje Ustavnog suda . Podnositelji zahtjeva navode da su u Narodnom sobranju zaprimljeni i dalje dolaze kako pozitivni, tako i negativni stavovi o Konvenciji. Prema saborskim zastupnicima, u negativnim stavovima se podržava da se putem ovog međunarodnog ugovora uvode pojmovi koji su nespojivi sa bugarskim javnim poretkom i nepoznati u nacionalnom pravnom sustavu jer sadržaj koji se implicira u odredbama Konvencije je drugačiji od općeprihvaćenog i tradicionalnog. Prema podnositeljima zahtjeva, u većini izraženih negativnih mišljenja, osnovni argumenti za neusklađenost s Ustavom su u vezi s odredbama čl. 3., slovo “c”, čl. 12., §1., i čl. 14, § 1. Konvencije i izraze koji se koriste u njima: “     društveno oblikovane uloge”, “stereotipne uloge”, kao i termin “gender” kao objektivni elementi sadržaja pojma “rod”   ” u smislu da li su u skladu s Ustavom, uključujući i sa odredbom prema čl. 46., st. 1. osnovnog zakona u kontekstu definiranja “trećeg roda” i stvaranja mogućnosti za sklapanje jednorodnih brakova.

Također, podnositelji zahtjeva navode da usporedba termina i izraza koje se koriste u Konvenciji, sa sadržajem ustavnih odredbi i procjene po suštini o usklađenosti ciljeva, sadržaja i karaktera Konvencije s Ustavom u nadležnosti je Ustavnog suda u kontekstu toga da li i u kojoj mjeri je izvršenje obaveza koje proizlaze iz Konvencije za Republiku Bugarsku je u skladu s Ustavom države.

Sud je odlukom od dana 20.03.2018. g. prihvatio zahtjev na razmatranje po suštini i konstituirao je institucije koje su zainteresirane za ovaj postupak, pozvao je nevladine udruge i istaknute stručnjake iz znanosti i prakse, kojima je dao mogućnost iznijeti pismene stavove i pravna mišljenja.

Od konstituiranih institucija stavove su dali predsjednik Republike Bugarske, ministar vanjskih poslova, ministar pravosuđa, ministar zdravstva i Državna agencija o zaštiti djece.

U stavu predsjednika Bugarske zastupljeno je mišljenje da Konvencija sadrži pojmove i izraze nejasnog smisla, što stvara osnove za različita i kontradiktorna tumačenja, stvara preduvjete za opterećenje tih pojmova i izraza “dodatnim” značenjima, van njihovog poznatog i utvrđenog sadržaja, ali prije svega preko jezgre vrijednost bugarskog Ustava. Prema predsjedniku, opterećenje pojma “rod” sa socijalnim karakteristikama, koje se koriste u Konvenciji, nije u skladu s jasnim shvaćanju, koje je u sadržaju Ustava o jednakosti između žena i muškarca, o identifikaciji osobe  kao muškarca ili ženu (čl. 6., st. 2. Ustava), o dobrovoljnom savezu (braku ili ne) između muškarca i žene, o obitelji, kojoj je povjereno podizanje i odgoj djece, o posebnoj zaštiti koju država pruža ženi koja je majka (čl. 46. i 47., st. 2. Ustava).

Ministar vanjskih poslova smatra, da “pojmovi, norme i režim Konvencije u potpunosti odgovaraju ustavnim načelima, normama i tradicijama”. Ministar radi općeniti pregled bugarskog zakonodavstva koje je na snazi i postojećih međunarodnopravnih angažmana te zaključuje da pojmovi “gender”, “društveno oblikovane uloge” i “stereotipne rodne uloge” koje su preuze iz sociologije, nisu novi niti za međunarodnopravnu doktrinu, niti za unutarnje pravo Republike Bugarske. Ministar navodi da u kontekstu Konvencije pojam “gender”, koji je utemeljen na dva roda, muški i ženski, uzima u obzir postojanje društveno oblikovanih uloga, ponašanja, aktivnosti i osobine, koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Dalje, navodi da Pojašnjavajuće izvješće uz Konvenciju izričito navodi da pojam “gender” nije namijenjen zamjeni pojmova “žena” i “muškarac”, a Konvencija se koristi i pojmom za biološki rod (“sex”) što upućuje da pojmovi “gender” i “sex” imaju samostalno značenje. Što se tiče obaveza, koje će nastati za Republiku Bugarsku zbog ratifikacije Konvencije nakon što stupi na snagu, u stavu se podržava mišljenje da su oni u potpunosti povezani s konkretizacijom mjera o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u kontekstu ostvarivanja ravnopravnosti među rodova.

U stavu ministra pravosuđa se zauzima pozicija da Konvencija u potpunosti odgovara Ustavu i stavlja najprije obavezu sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama u širem okviru za ostvarivanje ravnopravnosti među ženama i muškarcima.

U svom stavu po predmetu, ministar zdravstva ne zauzima konkretnu poziciju. S jedne strane smatra da ne nastaju problemi o razumijevanju pojma “rod”, te o primjeni odredbi prema čl. 3., slovo “c”, čl.12. §1. i čl. 14, § 1. Konvencije koje su naveli podnositelji zahtjeva, jer je osnovni znak za identifikaciju što se tiče zaštite koje Konvencija pruža, rod, i to ne drugi, nego jedini mogući ženski i muški rod, koji odgovaraju njihovom biološkom opredjeljenju, onako kako je to prihvaćeno i od strane Ustava, bugarskog pravnog reda i bugarske sudske prakse. S druge strane, prema ministru, problem bi nastao kod primjene čl. 3., slovo “c”, čl.4. §3. i čl. 12, § 3. kod kojih ima odstupanja od principa bioloških dvaju rodova – muški i ženski. Prihvaća, da zbog tako impliciranog smisla u navedenim a i drugim odredbama Konvencije, i u nedostatku jasnoće o kategorijama koje se koriste u njima, postoji osnov za postavljanje pitanja da li i do koje mjere ispunjenje obaveza koje proizlaze od Konvencije bi bilo u skladu u nekim dijelovima Ustava.

U stavu Državne agencije o zaštiti djece podržava se stav da se okvirni karakter Konvencije mora uzeti u obzir prilikom procjene o njenoj usklađenosti s Ustavom, pri čemu je pogrešno za ciljeve ove procjene koristiti samo bugarski prijevod, koji je netočan u različitim aspektima, uključujući i u određivanju osnovnih pojmova. Zauzima stav o neophodnosti ratifikacije  Konvencije i njenoj usklađenosti s Ustavom.

U odgovoru na mogućnost koja im se pružila, stavove o predmetu dali su nevladine udruge: Fondacija “Bugarski odvjetnici za ljudska prava”, Fondacija “Asociacija Animus”, Udruga “Alians za zaštitu od rodno utemeljenog nasilja”, Fondacija “Bugarski fond za žene” te Zavod za modernu politiku.

Fondacija “Bugarski odvjetnici za ljudska prava” zauzimaju stav da Konvencija odgovara odredbama i duhu Ustava, kao i zakonodavstvu koje je na snazi o obiteljskom nasilju u Bugarskoj.

Fondacija “Asociacija Animus” smatra, da Konvencija odgovara Ustavu i ne implicira ništa drugačije od smisla, u kojem se koristi “rod” u bugarskom Ustavu, Zakonu o ravnopravnosti muškaraca i žena ili Zakonu o zaštiti od diskriminacije.

Udruga “Asociacija za zaštitu od rodno utemeljenog nasilja” zauzima stav da odredbe Konvencije odgovaraju Ustavu, ne sadrže nepoznate za naš pravni sustav pojmove, koji su drugačiji od općeprihvaćenih i tradicionalnih i koji su nespojivi s bugarskim pravnim redom, te da je izvršenje obaveza koje Konvencija donosi Republici Bugarskoj u skladu s Ustavom.

Fondacija “Bugarski fond za žene” zauzima definitivnu poziciju da Konvencija odgovara Ustavu i iako zahtjeva izmjene u bugarskom zakonodavstvu u različitim sferama, ne podrazumijeva nikakve promjene u osnovnom zakonu. Iznosi da je pojam koji je upotrjebljen u čl. 3, slovo “c” Konvencije preveden nepravilno jednostavno kao “rod”, dok se u biti definicija odnosi na pojam, koji označava socijalne, a ne biološke dimenzije roda i ne odnosi se na redefiniranje biološkog roda, i koje je nepravilnim prijevodom dovelo do zabuna u prijevodima i kod ostalih drugih ključnih pojmova kao “rodno utemeljeno nasilje nad ženama” u čl.3, slovo “d”, “rodno utemeljeni identitet” u čl. 4, § 3., “nestereotipne rodne uloge” u čl. 14, § 1. Konvencije.

Institut o modernoj politici smatra da konvencija ne odgovara Ustavu, jer čl. 3, slovo “c” i čl. 4., § 3. Konvencije krše načela pravne sigurnosti, koja su sastavni element pravne države, jer sadrže pojmove i izraze, čiji sadržaj nije jasan, točan i nedvosmislen čime se stvara nepredvidivost  o pravnim posljedicama i za pravni poredak; čl. 12. i čl. 14. Konvencije ne odgovaraju cl. 32. st. 1., čl. 47., st. 1. i 2. Ustava, kao i dostojanstvu osobe kao fundamentalnu ustavnu vrijednost, koja je proglašena u preambuli Ustava; filozofija Konvencije ne odgovara načelu ravnopravnosti i  jednakog tretmana žena i muškaraca, jer se fokusira ne na samom protupravnom socijalnom činu – nasilje nad intimnom partneru te u obitelji – a temelji se na ideji da “ su žene u pravilu žrtve, a muškarci u pravilu su nasilnici”.

Pismeno svoje pravno mišljenje su izrazili prof. dr Penčo Penev, prof. dr. Plamen Kirov i prof. dr. Daniel Valčev.

Prof. dr. Penco Penev navodi dokaze o neusklađenosti Konvencije s pravnim sustavom Republike Bugarske koji je utvrđen Ustavom. Prema njemu, kad je riječ o “rodu” , bugarski Ustav podrazumjeva njegovu biološku osobinu, rod je biološki determiniran i ljudska individua je muškarac ili žena. Prema prof. dr. Penevu, prihvaćanje druge suštine, druge karakteristike za pojam “rod” prouzrokovalo bi nedopustive kontradikcije jer bi bilo dvije paralelne a uzajamno nespojive suštine jednog te istog pojma, od kojih se jedna razlikuje od ustavno utvrđenog pojma. Prof. dr. Penev obrazlaže i neusklađenost po čl. 14. Konvencije sa čl. 47., st. 1. Ustava. On podržava stav da Konvencija poprima odgojni pristup, uključujući državu “ na svim obrazovnim razinama” i poziva za aktivno sudjelovanje i drugih odgojnih struktura, te nevladinih udruga i medija, što je u neskladu s čl. 47., st.1. Ustava, koji određuje da je za odgoj zadužena obitelj a ne država ili nevladin sektor.

Prof. dr. Plamen Kirov podržava mišljenje da Konvencija u svojim pojedinim tekstovima ne odgovara ustavnim principima i normama bugarskog osnovnog zakona, te da ulazi u oštar sukob s bugarskim ustavnim identitetom. Prema prof. dr. Kirovu čl. 3., slovo “c” i čl. 4.§ 1. Konvencije ne odgovaraju načelu pravne države, jer bi njihovo eventualno stupanje na snagu stvorilo pravnu nesigurnost i sukob s bugarskim ustavnim identitetom jer sadrže pojmove ( “gender”, “gender identity”) koji su strani bugarskom ustavnom i pravnom sustavu, koji nemaju jasan, točan i općeprihvaćeni pravni sadržaj, i koji bi stvorili posljedice opasne po naš pravni sustav. Prof. dr. Kirov navodi još da čl. 12. i 14. Konvencije u suprotnosti od sadržaja čl. 32. st.1. i čl. 47. st.1. i st.

2. Ustava jer izazivaju nedopustivu intervenciju u osobni život građana, pri čemu obvezuju bugarsku državu prihvatiti mjere za promjene u socijalnim i kulturnim modelima ponašanja bugarskih građana, u cilju iskorjenjivanja “stereotipnih uloga muškaraca i žena”, a da zadnje nisu  ni na koji način povezane s nasilnim aktivnostima, diskriminacijskog ponašanja ili bilo koje druge protupravne radnje. U isto vrijeme se predviđa gruba intervencija države, koja krši prava i odgovornosti roditelja, koja su učvršćena u osnovnom zakonu, kod odgoja djece.

Prof dr. Daniel Valčev smatra, da odredbe prema čl. 3., slovo “c” i čl. 4., §3. Konvencije ne odgovaraju načelu pravne države, koje se proklamira u preambuli te u čl. 4. Ustava. Prema profesoru dr Valčevu, ratifikacija Konvencije bi dovela do uključivanja akta u bugarskom pravnom poretku koji sadrži pojmove nejasnog smisla, omjera i volumena i koji ulazi u kontradiktornost s pojmovima koji su već utvrđeni u zakonodavstvu i pravnoj praksi. Navodi dalje da postoji i pretpostavljanje dodatnih prava i dodatna zaštita osobama koje su definirane ne prema objektivnim kriterijima, a u zavisnosti od njihovih stavova o vlastitim unutarnjim doživljajima. Obzirom na to, smatra da čl.1., čl.2. i čl. 3. Konvencije ne odgovaraju načelu ravnopravnosti koje je proklamirano  u čl. 6. Ustava. Prof. dr. Valčev navodi i argumente o neusklađenosti odredbi čl. 12. §1. i čl. 14., §1. Konvencije s odredbama prema čl. 47., st. 2. Ustava.

Ustavni sud smatra prikladnim najprije osvrnuti se na neke osnovne momente u postupku stvaranja Konvencije i njenih bitnih osobina kao međunarodni alat za borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, koji su bitni za daljnja razmišljanja za donošenje mišljenja po ovom zahtjevu.

Prema Konvenciji, autentični tekst ugovora sastavljen je na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu oba teksta imaju istu snagu. Procjena Ustavnog suda u postupku prema čl. 149. st.1., t.4., predložak Ustava, o usklađenosti sklopljenog međunarodnog ugovora s Ustavom prije njegove ratifikacije trebala bi se temeljiti na prijevodu teksta Konvencije na bugarskom jeziku, koji je dostavljen po predmetu od strane Vlade Republike Bugarske. Na bazi tog teksta na bugarskom jeziku će se provesti parlamentarne debate prije unošenja nacrta zakona za ratifikaciju u Narodnom sobranju, taj tekst će biti objavljen u Državni vestnik nakon eventualne ratifikacije u Narodnom sobranju, i na temelju njega, država će izvršavati obaveze koje proizlaze iz međunarodnog Ugovora za Republiku Bugarsku (odluka od datuma 23.10.1997. g. po u.p. br. 15./1997. g.).

Djelovanje protiv nasilja nad ženama pitanje je od temeljitog značaja za Europu i dio je osnovnih europskih vrijednosti. Počevši od 90ih godina Vijeće Europe i konkretnije njegov Upravni odbor za ravnopravnost muškaraca i žena (Steering Committee for Equality between Women and Men – CDEG) polaže dosljedne napore u podršci zaštita žena od nasilja. Prva cjelovita strategija o sprječavanju nasilja nad ženama je Preporuka “REC (2002)5” Odbora ministara država članica odnosno zaštita žena od nasilja koja je donošena je 2002. g.. Godine 2008. g. Odbor ministara kod Vijeća Europe stvara Specijalni odbor o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Ad Hoc Committee on Preventing and Combating Violence Against Women and Domestic Violence – CAHVIO) uz mandat za razrađivanje pravnoobvezujućih standarda koji će obuhvatiti te dvije oblasti – nasilje nad ženama i nasilje u obitelji. U 2011. g. napori Vijeća Europe završavaju izradom nacrta za konvenciju, koji je pripremio CAHVIO u cilju osiguranja zaštite žena od svih oblika nasilja i sprječavanja, proganjanja i ukidanja nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (čl. 1., §1., slovo “a” Konvencije).

Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji prvi je sveobuhvatni međunarodni ugovor koji ima za cilj stvoriti standarde na čijim bi osnovama države uskladile svoje unutarnje zakonodavstvo u tom pogledu. Konvencija izričito definira nasilje nad ženama kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama. Ona uključuje konkretne odredbe čiji je cilj promicanje ravnopravnosti među rodovima i statusa žena u društvu. Očekuje se da će te pravno obvezujuće obaveze (čl. 4,. čl.6., čl. 14.) dati novi poticaj za ostvarivanje ravnopravnosti među ženama i muškarcima na nacionalnoj razini i da će ojačati zajednički cilj za nediskriminaciju nad ženama. Konvencija proširuje krug indikacija za nedopuštanje diskriminacije  i prihvaća pristup koji je zasnovan na rodno utemeljenom shvaćanju o nasilju nad ženama i u obitelji.

Paralelno s politikom koju Vijeća Europe provodi o zaštiti žena od rodno utemeljenog nasilja, i o nediskriminaciji nad ženama, Vijeće Europe, u nizu svojih akata, poziva države članice Vijeća Europe da izričito zabrane diskriminaciju, utemeljenu na “rodnom identitetu” (“gender identity”) u nacionalnom antidiskriminacijskom zakonodavstvu, te da uključe problem ljudskih prava “transgender osoba” (“transgender people”) u djelokrugu nacionalnih institucija za ljudska prava, uz izričito navođenje pokazatelja “rodnog identiteta” kao oblika diskriminacije nad ženama.

Tijekom 2010g. Odbor ministara država članica Vijeća Europe osvaja Preporuku CM/Rec (2010)5 o mjerama za borbu protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Sukladno preporuci, države članice Vijeća Europe trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za garantiranje cjelovitog pravnog priznavanja promjene roda određene osobe u svim oblastima života, konkretnije na način da se omogući promjena imena i roda u službenim dokumentima na brz, transparentan i dostupan način. Države članice bi trebale poduzeti sve potrebne mjere kako bi garantirale da nakon što je promjena roda završena i pravno priznata, pravo osoba na sklapanje braka s osobama čije je rod suprotan njihovom novom rodu, efektivno je siguran. Mjere razmatraju niz ključnih pitanja o pravima lezbijki, gej osoba, biseksualnih i “transgender” osoba (LGBT) (lesbian, gay, bisexual and transgender people – LGBT).

U 2014. g. Vijeće Europe je stvorilo strukturu koja je posvećena problemima seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Dodatno, tajništvo Vijeća Europe je stvorilo i radnu skupinu “Seksualna orijentacija i rodni identitet”, koja je također osnovana 2014. g. Ta struktura pomaže državama članicama kod izvršenja LGBT preporuka Odboru ministara.

U travnju 2015. g. Parlamentarna skupština Vijeća Europe donijela je odluku usmjerenu protiv diskriminaciji prema “transgender” osobama u Europi (Resolution 2048 (2015), Discrimination against transgender people in Europe). Rezolucija i izvješće koje je povezano s njom razmatraju različite oblike diskriminacije, uključujući poteškoće u dostupnosti zapošljavanja, rješavanja stambenog pitanja i zdravstvenih usluga. U rezoluciji se također navodi da je Skupština zabrinuta zbog kršenja osnovnih prava, pogotovo pravo na osobni život i fizičku nedodirljivost s kojim se suočavaju transseksualne osobe prilikom pokretanja parnica za pravno priznavanje njihovog roda i nedopustivost zahtjeva koji se uvode poput sterilitet, razvod, dijagnoza psihičkog oboljenja, kirurške intervencije i druge liječničke tretmane. Države članice Europske Unije pozvane su izričito zabraniti diskriminaciju, koja je zasnovana na “rodnom identitetu” u nacionalnom antidiskriminacijskom zakonodavstvu, te da uključe probleme s ljudskim pravima “transgender” osoba u djelokrugu nacionalnih institucija o ljudskim pravima, uz izričito navođenje rodnog identiteta, te razraditi brze, transparentne i dostupne postupke, zasnovane na samoopredjeljenju, o promjeni imena i roda u dokumentima transseksualnih osoba, napraviti te postupke dostupnim za sve osobe koje to trebaju bez obzira na dob, medicinsko stanje, financijski položaj ili sudsku prošlost, razmisliti o uključenju treće mogućnosti za rod u ispravama za one, kojima je potrebna.

U 2015. g. Vijeće Europe je objavilo priručnik o pravnoj strani promjena roda te zaštitu ljudskih prava “transgender” osoba prema kojem se “rodni identitet” tumači kao: “duboko doživljeni unutarnji i individualni osjećaj svake osobe o rodu, koje može odgovarati ili ne odgovarati rodu, koji je određen prilikom rođenja uključujući osobni osjećaj za tijelo, te druge oblike izražavanja roda, uključujući odjeću, izražavanje te manire.”

Navedeno gore jasno ukazuje na vezu između politike Vijeća Europe o prevenciji i borbe protiv nasilja nad ženama, kao oblik diskriminacije nad ženama, zasnovana na rodu i zaštitu nekih prava “transgender” osoba.

Ustavni sud Republike Bugarske je procijenio argumente u zahtjevu saborskih zastupnika, o izraženim stavovima institucija i nevladinih organizacija, o podnesenim pisanim pravnim mišljenima te o pismenim dokazima koje su prihvaćeni u vezi s predmetom. Kako bi donio svoje mišljenje o o usklađenosti Konvencije s Ustavom, sud je razmotrio ciljeve Konvencije, te načela, definicije i politike koje su utvrđene/prihvaćene u njoj, te odredbe Konvencije o njihovoj vezi i o odnosu, ustvrdio je sljedeće:

Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji je prvi ugovor u Europi, kojim se stvara cjeloviti pravni okvir za zaštitu žena i djevojaka od od svih oblika nasilja te sprječavanje, proganjanje i ukidanje nasilja nad njim, uključujući nasilje u obitelji. Konvencija stavlja ukidanje nasilja nad ženama u širi kontekst za ostvarenje realne ravnopravnosti među ženama i muškarcima, te na taj način priznaje nasilje nad ženama kao oblik diskriminacije. Ona izražava volju strana po ugovoru za primjenjivanje općih načela za zaštitu ljudskih prava i prema ženama i djeci i prema žrtvama nasilja u obitelji. U temelju te volje je podijeljeno razumijevanje država članica za težnju Vijeća Europe k očuvanju i ostvarenju opće europskih  načela i ideala.

U preambuli Konvencije je izjavljena volja država članica Vijeća Europe te ostalih potpisnih država o stvaranju “jedne Europe, slobodne od nasilja nad ženama i nasilja u obitelj.” U tom cilju, Konvencija utvrđuje vezu među ostvarivanjem ravnopravnosti između rodova te ukidanje nasilja nad ženama. Na bazi te pretpostavke, ona priznaje “strukturni karakter” nasilja nad ženama, te da je on rezultat neravnopravnosti koji se stvorio kroz povijest u odnosima žena i  muškaraca.  Konvencija dosljedno brani stav da nasilje nad ženama ne može biti uništeno, a da se ne ulaže u ravnopravnosti rodova i da samo realna (činjenična i pravna) ravnopravnost među rodovima i promjena u stavovima može zaista spriječiti takvo nasilje.

U čl. 1 Konvencije deklarirano su njeni ciljevi. Stavak 1. navodi kao konkretniji cilj Konvencije zaštitu žena od svih oblika nasilja, te prevenciju, sudski progon i ukidanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelj. U skladu s priznanjem, koje stoji u preambuli, da postoji veza među ukidanja nasilja nad ženama i ostvarivanja činjenične i pravne ravnopravnosti među rodovima, navodi se da će Konvencija doprinijeti ukidanju svih oblika diskriminacije nad ženama te će potići realnu ravnopravnost među ženama i muškarcima. Navedena odredba odražava nužnost cjelovitog pristupa kod zaštite te suradnju svih žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelj.

Tako navedeni ciljevi Konvencije u potpunosti odgovaraju osnovnim ustavnim načelima Republike Bugarske. U preambuli Ustava naglašava se vjernost bugarskog naroda općeljudskim vrijednostima, među kojim izričito su navedeni humanizam, ravnopravnost, pravda i tolerancija. Prava osobe, njeno dostojanstvo i sigurnost uzdignuti su u vrhunsko ustavno načelo. ravnopravnost je među osnovnim principima bugarskog Ustava koji je na snazi. Uvedena je izričita ustavna zabrana bilo koje diskriminacije koja se temelji na “rodu” (čl.6., st, 2. Ustava). Osim kao načelo, ravnopravnost u dostojanstvu i pravima proglašeno je i kao temeljno ljudsko pravo u osnovnom zakonu. U brojnim ustavnim odredbama je pojašnjeno i ugrađeno u sadržaj pojedinih prava i sloboda. Dokaz o težnji Republike Bugarske zaštititi ljudska prava i konkretnije zaštititi sve žrtava nasilja, uključujući žene i djece, te ukidanje svih oblika diskriminacije i ostvarivanje ravnopravnosti, je i zakonodavni okvir koji je na snazi: Kazneni zakon (objavljen – DV. br. 26.,  dana 02.04.1968. g.., zadnje izmj. DV, br. 55. dana 03.07.2018. g.); Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (objavljen u DV, broj 27. dana 29.03. 2005. g.; zadnje dopune – DV, br.  50  dana 03.07.2015. g.), Zakon za zaštitu djeteta (objavljen – DV, br. 48. dana 13.06.2000 g., zadnje izmjene DV, broj 17. dana 23. 02. 2018. g.), Zakon o ravnopravnosti muškaraca i žena (objavljen u DV, broj 33. dana 26.04. 2016.g.), Zakon o zaštiti od diskriminacije (objavljen u DV, br. 7. dana 19.01.2018. g.).

Ustavni sud smatra da unatoč svojim nesumnjivo pozitivnim stranama, Konvencija je unutar sebe kontradiktorna i ta kontradiktornost stvara dvoslojnost u njoj. Na taj način sadržaj dio odredbi izlazi izvan deklariranih ciljeva Konvencije i njenog naziva.

U čl. 1., § 1., slova “a” i “b” Konvencije, kako bi se odredio objekt zaštite od svih oblika nasilja i diskriminacije, koristi se termin “žene”, koji nesumnjivo je zasnovan na biološko shvaćanje rodova. Istovremeno, u čl. 3., slovo V među legalnim definicijama Konvencije (engleski i francuski jezik) postoji pojam “gender”/”genre”, koji je preveden na bugarskom jeziku kao “rod” uz sljedeći sadržaj: “socialno utvrđene uloge, ponašanje, aktivnosti i karakteristike, koje određena zajednica smatra prikladnim za žene i za muškarce”. Jedino u odredbi čl. 4., § 3. Konvencije pojam “gender”/”genre” preveden je na bugarskom jeziku kao “socijalni rod”. U Konvenciji pojmovi “sex”/”sexe” (“rod”) te “gender”/”genre” (“socijalni rod”) postoje jedan uz drugi , pri čemu socijalni rod je naveden među indikatorima za nedopuštanje diskriminacije po čl. 4, § 3 uz biološki određenog indikatora rod – “sex, gender…”/”sexe, genre…” Na taj način rod kao biološka kategorija (“sex”), ali i rod kao socijalna konstrukcija “gender” utemeljen je na subjektivnim dojmovima i stavovima individua te zajednice o ulozi muškaraca i žena, te uzdignuti su u autonomne i ravnopravne kategorije Konvencije uz vlastitu pravnu bit. Pojam “gender”/”genre” (rod) postoji u Konvenciji kao samostalna kategorija, drugačija od roda kao biološka suština. Konvencija dijeli biološku i socijalnu dimenziju roda i izlazi izvan okvira gledišta o rodnoj binarnosti ljudske vrste. Uz navedeni u čl. 3., slovo ”c” sadržaj “gender”/”genre” (rod) se pretvara u osnovni, noseći pojam, koji je definiran i za smisao drugih izraza koji se koriste u Konvenciji, a zasnovani su na tom pojmu. Dokaz o samostojnoj ulozi pojma “gender”/”genre” (rod) su i brojne odredbe Konvencije, koje sadržavaju izraze utemeljene na tom pojmu – čl. 2., § 2., čl.4., § 3., čl.6., čl. 14., čl. 18., čl. 49., § 2., čl.60., § 2. i § 3. Konvencije.

“Gender” se koristi u izrazima: “gender equality” (preambula – “ravnopravnost rodova”), “gender-bazed violence” (preambula, čl. čl. 2., 3., 4., 14. – “nasilje, zasnovano na rodu”), “gender identitiy” (čl. 4., § 3 – “identitet, zasnovan na rodu”), “gender-sensitive policies” (čl. 6 – “politike, koje uzimaju u obzir osobine roda”), “gender perspective” (čl. 6 – “perspektiva, zasnovana na rodu”), “non-stereotyped gender roles” (čl. 14. – “nestereotipne uloge roda”), “gendered understanding of violence” (čl. 18., 49., § 2 – “zasnovano na rodu razumijevanje o nasilju”), “gender-based asylum claims” (čl. 60. – “ zahtjevi za azil, zasnovanu na rodu”), “gender-sensitive interpretation” (čl. 60., §2 – “tumačenje, koje uzima u obzir osobine roda”), “gender-sensitive reception procedures” (čl. 60., §3 – “postupke za azil, koje uzimaju u obzir osobine roda”). Ti  izrazi, u zavisnosti od interpretacije, mogu dovesti do različitih i kontradiktornih shvaćanja o filozofiji Konvencije. Ona je prvi međunarodnu ugovor, u kojem se daje takva definicija pojma “rod” (čl. 3, slovo “c” Konvencije).

Odredba prema čl. 4., § 3. Konvencije zahtjeva da strane po njoj primjenjuju odredbe Konvencije, konkretnije mjere za zaštitu prava žrtava “…bez ikakve diskriminacije, zasnovane na rodu, socijalnom rodu, rasi, boji kože, jeziku, religiji, političkim ili drugim stavova, nacionalnim ili socijalnim podrijetlom, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovinskom stanju, rođenju, seksualnoj orijentaciji, identitetu koji je zasnovan na rodu, dobi, zdravstvenom stanju, oštećenjima, obiteljskom stanju, statusa migranata ili izbjeglice, ili drugom statusu.” Prema § 53. Pojašnjavajućeg izvješća uz Konvenciju, koji prati njeno stvaranje, te u kontekstu šire sudske prakse Europskog suda o ljudskim pravima prema čl. 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, popis prema čl. 4., § 3. značajno je proširen, kako bi se pružila zaštita od diskriminacije prema brojnim indikatorima nizu ugroženih skupina. U toj kategoriji prema isvješću ulaze i osobe koji ne odgovaraju tomu, što je zajednica odredilo kao pripadajuće kategorijama “muškarce” i “žena”.

Iako ne uređuje konkretno prava samih “transgender” osoba (“transgender people”), Konvencija je i prvi međunarodni ugovor, koji je Republika Bugarska potpisala, u koji se izričito uključuje indikator “identitet, zasnovan na rodu” u čl. 4., § 3. , slovo “c” kao razlog za nedopuštanje diskriminacije. Mora se naglasiti, da se u izrazu “identitet, zasnovan na rodu” radi ne o “rodu” kao biološkoj kategoriji već o “rodu” (“gender”) u smislu, koji je impliciran u tako  zadanoj definiciji pojma u čl. 3., slovo “c” Konvencije. Konvencija ne daje definiciju o “identitetu, zasnovanom na rodu” (“gender identity”/”l’identite de genre”). Pojašnjavajući izvješće uz Konvenciju (§ 53.) definira “rodni identitet” kako slijedi: “Određene skupine fizičkih osoba se mogu također suočiti s diskriminacijom na temelju njihovog rodnog identiteta, koje jednostavnim riječima znači da rod, kojim se oni identificiraju, ne odgovara rodu, koji njim je određen po rođenju. To uključuje nekoliko kategorija osoba, poput transseksualnih osoba, transvestita, travestita i drugih skupina osoba, koje ne odgovaraju tomu, što je javnost odredila kao pripadajuće kategoriji “muškaraca” ili ”žena”.

Uzimajući u obzir nedostatak definicije za pojam “gender identity”/”l’identite de genre” (“identitet, zasnovan na rodu”) u Konvenciji, njegov sadržaj treba razumjeti, osim putem Pojašnjavajućeg izvješća, također i u svijetlosti politike Vijeća Europe o zaštiti nekih prava “transgender” osoba. Akti Vijeća Europe, koji su gore navedeni, koji su upućeni protiv diskriminacije i nasilja na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta nesumnjivo se trude pojasniti smisao, koji je impliciran u pojmovima “gender” (“rod”) i “gender identity” (“identitet, zasnovan na rodu”) u kontekstu pristupa Vijeća Europe o poticanju razumijevanja da biološka i socijalna dimenzija nisu nerazlučno povezane i postoje nezavisno jedna od druge , za mogućnost osoba za rodno samoopredjeljenje, te obzirom na jamčenje cjelovitog pravnog priznavanja promjene roda od strane države.

Analiza termina “gender”/”genre”, koji je preveden na bugarskom jeziku jedan put kao “rod” i drugi put kao “socijalni rod” i “gender identity”/”l’identite de genre”, koji je preveden na bugarskom jeziku kao “identitet, zasnovan na rodu”, ukazuje da su pojmovi povezani i moraju se tumačiti jedan putem drugog. Pojam “gender”/”genre” uz sadržaj “”socijalno utvrđene uloge, ponašanje, aktivnosti i karakteristike, koje određena zajednica smatra prikladnim za žene i za muškarce, izgrađene u određenoj zajednici do nekog određenog momenta. Ti pojmovi podnose razvoj do te mjere da oni koji su noviji mogu isključiti starije, naprimjer da je rod biološki determiniran. S tog gledišta, jedan biološki muškarac može imati “gender”/”genre” žene i suprotno.

To vodi do mogućnosti izbora individua po svojoj volji drugačijeg “identiteta, zasnovanog na rodu”, koji se možda i ne poklapa s biološkim. Tako prikazano shvaćanje izražava aspekte “gender ideologije” – skupina ideja, uvjerenja i vjerovanja da biološko determinirane karakteristike roda su irelevantne, a bitna je jedino samo rodna samoidentifikacija.

Nedostatak jedinstvenog shvaćanja pojma “gender”/”genre” prikazuje se i kroz aktivnu društvenu i političku diskusiju po pitanju “za” ili “protiv” gender ideologije, koja traje više od dva desteljeća u desecima državama.

Kao što je navedeno, Konvencija koristi dva pojma za rod – “sex” i “gender”. Prilikom uvođenja izraza “identitet, zasnovan na rodu”, on proizlazi iz ideje da je socijalna dimenzija roda nezavisna od biološke. Distanciranje od pojma “rod” kao biološki znak – muž/žena udaljuju Konvenciju od ciljeva koji su izjavljeni u njoj radi zaštite žena od svih oblika nasilja. Unutarnja kontradiktornost u Konvenciji je očita kod uspoređivanja ciljeva koji su izjavljeni u čl.1. Konvencije i njen naslov sa tako zadanom u konvenciji definicijom o “rodu”. Uostalom, sama definicija za pojam “rod” bila bi nepotrebna ako je deklarirani cilj međunarodnog ugovora u stvarnosti odgovarao njegovom nazivu “..o sprečavanju i borbu protiv nasilja nad ženama…”. Ta dvoslojnost pojmovnog aparata, smisla impliciranog u pojmovima koje se koriste u praksi ne vodi do ostvarivanja ravnopravnosti među rodovima, već briše razlike između njih, čime načelo ravnopravnosti gubi svoj smisao.

Pravna ravnopravnost među rodovima proglašena je na ustavnoj razini u čl. 6., st. 2. osnovnog zakona. To ne znači isti tretman oba roda već zahtjeva uzimanje u obzir biološke osobine i razliku između njih. Rod je među izričito utvrđenim znakovima u čl. 6., st. 2. Ustava, na čijoj bazi se ne dopuštaju privilegije ili ograničenja u pogledu prava (rješenje broj 1. dana 27.01.2005.g. po

k.d. broj 8./2004. g.). Ustavni tekst razmatra biološki rod kao pojam koji ima jasan pravni sadržaj. To se potvrđuje kako razmatranjem odredbe kao dijela projekta za Ustav “… o ravnopravnosti između muškarca i žene” (Zapisnici sjednica Odbora za izradu projekta za Ustav Bugarske dana 13.02.1991. te 10.06.1991.g.) tako praksom Ustavnog suda u tumačenju po čl. 6., st. 2. gdje kriterij “rod” je isključen iz skupine znakova, koji se dobivaju ili mijenjaju u procesu socijalne realizacije građana u zajednici (odluka broj 14. dana 10.11.1992.g. po k.d. broj 14/92).

Ustav i cjelovito bugarsko zakonodavstvo utemeljeno je na shvaćanju o binarnom postojanju ljudske vrste. U stvarnosti u Ustavu nedvosmisleno je prihvaćena socijalna dimenzija roda u interakciji s biološki determiniranom – čl. 47., st.2. osnovnog zakona. U navedenoj ustavnoj odredbi biološki rod “žena” se povezuje sa socijalnom ulogom – “majka”, s “porođajem”, s “porodiljnoj pomoći”. Ukratko, pojam ”rod” koristi se od strane ustavnog zakonodavca kao cjelina (jedinstvo) biološki determiniranog i socijalno konstituiranog. Socijalna dimenzija u Ustavu ne stvara socijalni rod, koji je nezavisni od biološkog, kao što je predviđeno u Konvenciji.

Na međunarodnoj razini, shvaćanje roda kao cjelina biološke i socijalne dimenzije utemeljeno je u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda (objavljen – DV, br. 68. dana 16.07.2002. g.). Sukladno odredbi prema čl. 7., st.3. Rimskog statuta: “Prema smislu tog statuta termin “rod” označava dva roda – muški i ženski, u kontekstu zajednice. Termin “rod” nema nikakvo drugo značenje osim navedenog.”.

Tradicionalno ljudska zajednica izgrađuje se na rodnoj binarnosti, to jest na postojanju dva suprotna roda, svatko od kojih je opterećen specifičnim biološkim i socijalnim funkcijama i odgovornostima. Biološki rod je određen po rođenju i u temelju je građanskog roda. Značenje građanskog roda kod pravnog reguliranja socijalnih odnosa (supružništvo, roditeljstvo) zahtjeva jamčenje jasnoće, nedvojbenosti, stabilnosti te sigurnosti.

Ustavna definicija o braku, onako kako je uvijek bila prisutna u bugarskoj pravnoj tradiciji, sadrži se u odredbi prema čl.46. s. 1., koja njege definira kao “…dobrovoljni savez muškarca i žene”. Ustavna odredba braka utemeljena je na shvaćanju o postojanju dva biološki determinirana roda – muški i ženski. Ustav uzdiže različitog biološkog roda u imperativ prema onima koji ulaze u brak. Shvaćanje braka kao veza između muškarca i žene ukorijenjeno je duboko u bugarskoj pravnoj svjesti i u tom smislu je u temelju ustavnog propisa.

Suprotno tom ustavnom shvaćanju o rodu kao biološka kategorija, pojam “gender”/”genre” (“rod”) kao socijalna konstrukcija postoji u Konvenciji odvojeno i uz pojam “sex”/”sexe”. Kao što je navedeno, takvo stanje udaljuje polje primjene Konvencije od ciljeva za zaštitu žena koji su zacrtanji u njoj i otvara prostor za njenu dvosmislenu primjenu, što je suprotno principu pravne države u formalnom smislu ( čl. 4, st. 1. Ustava).

Konvencija otvara put za uvođenje pojmova “spol”, i “rodno utemeljeni identitet”, uz definiciju koja je tako formulirana u čl. 3., slovo “c”, u bugarski pravni sustav. Zahtjevi po čl. 4, §3. Konvencije nametnuli bi u Republici Bugarskoj stvaranje procedure koja bi osigurala pravno priznavanje roda, koji je drugačiji od biološkog, što je u suprotnosti s Ustavom.

Načelo pravne države postoji u praksi Ustavnog suda uz poznati i utvrđeni sadržaj, kombinirajući formalni i materijalni aspekt. Danas u europskom pravnom prostoru u velikoj mjeri se dijeli shvaćanje pravne države koje uključuje kako princip pravne sigurnosti – formalni element, tako i princip materijalne pravednosti (rješenje broj 1, od datuma 27.01. 2005. g. po u.p. br. 8./2004.g.).

Pravna država u formalnom smislu (država pravne sigurnosti) zahtjeva sadržaj pravnih pojmova da bude jasan i nedvosmislen. Povelja o pravnoj sigurnosti i predvidivosti ne dopušta postojanje dva pojma, koja su paralelna a međusobno se isključuju, za pojam “rod”. Ratifikacija Konvencije bi dovela do uvođenja pojma u nacionalnom pravnom redu koji je proturječan ustavno utvrđenim pojmom.

Princip pravne države je temelj utvrđenog ustavnog reda. Predmet po čl. 149., st.1, t. 4. predložak jedan osnovnog zakona garantira uvođenje u nacionalni pravni sustav vrijednosnih dostignuća međunarodne zajednice uz očuvanje jezgra vrijednosti, koji su utvrđene u Ustavu.

U Konvenciji kroz definiranje “roda” kao socijalne konstrukcije ustvari se relativiziraju granice oba roda – muškarac i žena kao biološki determinirani. Ukoliko međutim društvo izgubi sposobnost praviti razliku između žene i muškarca, borba protiv nasilja nad ženama ostaje samo formalna ali neostvariva obaveza.

Ustavni sud smatra da Konvencija zbog odredbi po čl. 3., slovo “c” i čl. 4.,§ 3. koje su temeljne za smisao međunarodnog ugovora u njegovoj cjelini, ne odgovara Ustavu. Upravo po pitanju tih odredbi, Konvencija ne dopušta rezerve. Sukladno članku 78., § 1. međunarodnog ugovora : “Ne dopuštaju se rezerve što se tiče nijedne od odredbi ove Konvencije, izuzev rezervi koje su navedene u paragrafu 2. i 3.”. Ustavni sud naglašava da jednom ratificiran, objavljen i stupio na snagu za Republiku Bugarsku, taj ugovor sukladno čl. 5., st. 5. osnovnog zakona se inkorporira u unutarnje pravo i primjenjuje se uz prednost u odnosu na nacionalno zakonodavstvo, koje mu proturječi (odluka broj 7. od datuma 02.07.1992. g. po u.p. broj 6/1992.g.).

Sukladno navedenim argumentima i prema čl. 149., st. 1., t. 4. predložak jedan Ustava, sud je

R I J E Š I O

Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u  obitelji, koja je sastavljena datuma 11.05.2011.g. u gradu Istanbulu, i potpisana od strane Republike Bugarske datuma 21.04.2016. g. nije suglasna Ustavu Republike Bugarske.

Rješenje je doneseno uz osam glasova.

Suci Rumen Nenkov, Georgi Angelov, Konstantin Penčev i Filip Dimitrov su potpisali rješenje uz drugačija mišljenja.

Predsjednik: Boris Velčev

prijevod-Odluke-Ustavnog-suda-Republike-Bugarske