RTL-ova emisija Stanje nacije vratila se na male ekrane krajem rujna nakon dugačke i misteriozne pauze od pola godine, no RTL od tada nije našao shodnim udovoljiti zahtjevu Ordo Iurisa za ispravkom informacije odnosno isprikom. Ordo Iuris je zahtjev uputio glavnom uredniku RTL-a dana 15. ožujka 2024. godine (na dan posljednje epizode prije spomenute pauze!) i to jer je 16. veljače 2024. godine, u epizodi emisije Stanje nacije voditelj Zoran Šprajc povodom najave uvođenja vojnog roka u Hrvatskoj, izjavio sljedeće:
“Čak štoviše, RTL bi mogao pokrenuti ‘Život na vagi: Military edition’.
Da kandidati nose minobacače dok trče.
30 kilometara s minobacačem, pa da vidiš rezultata.
Doduše, kažu da Hrvatima marš od 30 kilometara i nije neki izazov.
Bilo je dana kada su mogli marširati i 300 kilometara bez problema.
Eto, s Bleiburga, recimo.
Sve se može, kad se hoće.”
Time je glavni urednik RTL-a postupio protivno čl. 42. st. 2. koji propisuje:
„Ispravak mora biti objavljenu prvom, a ako stigne prekasno, u drugom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka.“
Iako je Stanje nacije satirična emisija, i za satiru postoje neke granice, u ovom slučaju je to poštivanje žrtava masovnih ubojstava i njihovih potomaka.
Naime, na Bleiburškom polju u svibnju 1945. Jugoslavenska armija pogubila je dio razoružanih pripadnika oružanih snaga te civila, većinom Hrvata, koji su se namjeravali predati savezničkim snagama u Austriji, a preživjele zarobljenike povela na duge „marševe smrti“, poznate u narodu kao Križni put. Već pri ulasku u Sloveniju, pripadnici Jugoslavenske armije započeli su masovne likvidacije, a najviše ubijenih bilo je u okolici Maribora (prvi sabirni logor), Celja, Kočevja i dr. (masovne su grobnice bile prikrivane, a mnogobrojne su u prirodnim jamama). Ubojstva zarobljenika nastavljena su u Hrvatskoj u okolici Krapine, Samobora, Zagreba, Karlovca, Siska, Bjelovara i dr. (na zagrebačkom području bili su sabirni logori na Kanalu, u Prečkom, Jankomiru, Maksimiru, Podsusedu i dr.). Stradanja na križnome putu trajala su od svibnja do kolovoza 1945., pri čemu je ubijeno više desetaka tisuća hrvatskih zarobljenika i civila. O stvarnome broju postoje različite procjene (od 45 000 do 200 000).
Važno je napomenuti da su među civilima bili djeca, žene i trudnice, a vojnike koji su se predali štitila je Ženevska konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima. Bez obzira na to i na činjenicu da mnogi od njih nisu surađivali s njemačkim okupatorom, partizani i komunisti su ih likvidirali bez ikakvog suđenja.
Hrvatski sabor je 10. srpnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine u kojoj zastupnici ističu da su „jedinstveni u osudi svakog pojedinačnog i svih zločina koji su se doista dogodili u vrijeme totalitarnog komunizma u današnjoj Republici Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji”.
S druge strane, Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima iz 2006. temelji se na Izvještaju s nacrtom Rezolucije 10765 od 16. prosinca 2005., koji je pripremio švedski parlamentarni zastupnik, Göran Lindblad. U Izvještaju je istaknuto da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u središnjoj i istočnoj Europi, bez iznimke, obilježili masovna kršenja ljudskih prava i da je nizak stupanj javne svijesti o zločinima koji su počinjeni pod tim sustavima. Dalje se navodi da kriminalna dimenzija komunističkih režima nije bila rezultat okolnosti, nego posljedica namjerne politike koju su razradili osnivači takvih režima, čak i prije nego što su preuzeli vlast.
Ordo Iuris je kao pravna organizacija civilnog društva koja okuplja pravne stručnjake i pruža pravnu zaštitu pojedincima i skupinama kojima se krše temeljna ljudska prava i slobode u ovom slučaju odlučio stati u obranu svojih podupiratelja kojima je putem citiranih, krajnje uvredljivih komentara povrijeđeno sjećanje (pravo osobnosti) na nevino stradale pretke, rođake i sunarodnjake.
Pravo na ispravak je pravo koje je zajamčeno čl. 38 Ustava Republike Hrvatske:
„Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.“
A u članku 35., u dijelu o osobnim i političkim pravima, Ustav RH svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu dostojanstva, ugleda i časti.
Prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (USRH, U-III/4057/2013) „pravo na čast, ugled i dostojanstvo (zajamčeno Ustavom RH, Zakonom o medijima – čl. 7., Općom deklaracijom o pravima čovjeka – čl. 12., Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima – čl. 17.) predstavlja temeljno ljudsko pravo koje nikada i nigdje nije ograničeno ikakvim medijskim pravima. S druge strane, medijska prava su uvijek ograničena pravom na zaštitu časti i ugleda, kako to izričito proizlazi iz čl. 3. st. 3. Zakona o medijima, ali i iz čl. 10. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima.“
Postupanje RTL-a zapravo ne čudi. Naime, Ordo Iuris vodi sudski spor protiv glavnog urednika RTL-a zbog jednog ranijeg, također neobjavljenog ispravka klevetničke informacije o Ordo Iurisu.
Glavni urednik RTL-a u sporu se prvo pravdao da nije dobio zahtjev, a kada je ta „obrana pala u vodu“, počeo je tvrditi da je Ordo Iuris u svojoj tužbi naveo krivu osobu kao glavnog urednika.
No ovdje stvari postaju još zanimljivije. Kao prvo, kada je Ordo Iuris tražio ispravak/ispriku glede izjave o Bleiburgu, u svojoj odbijenici RTL nije problematizirao navedenu osobu glavnog urednika kao što to čini u slučaju spora koje se vodi zbog ispravka klevetničkih informacija. Drugo, na službenoj stranici RTL-a je stajalo da je izvjesna A.Š. glavni urednik RTL-a, što je nakon podnošenja tužbe promijenjeno u glavni urednik RTL.hr-a. RTL tvrdi da je A.Š. oduvijek bila samo glavni urednik elektroničke publikacije, a ne televizijskog nakladnika, no prema evidenciji Agencije za elektroničke medije RTL.hr ne postoji kao elektronička publikacija. Ono što je najproblematičnije, RTL nema upisanog glavnog urednika u evidenciji televizijskih nakladnika, što je dužan imati prema Zakonu o medijima.
Postavlja se pitanje, tko tolerira i zašto, protuzakonito postupanje jedne od tri najveće televizije u Hrvatskoj. Takva situacija znatno otežava pravnim i fizičkim osobama, koje se opravdano nađu povrijeđenima, da zatraže i ostvare pravo na ispravak informacije.
Ordo Iuris će, osim odlučnog nastavka sudske bitke protiv RTL-a, također poduzeti odgovarajuće korake pri Agenciji za elektroničke medije i drugim nadležnim tijelima kako bi ispitao navedenu protuzakonitu situaciju.
Foto: Pigpanter, CC BY-SA 3.0