„No, činjenica je da se Hrvatska nevjerojatno brzo prazni, a da politika baš ništa ne čini da zaustavi tu katastrofu, zbog čega se logično nameće zaključak da se ovaj prostor ‘čisti za nekoga’. Činjenica je, također, da će uskoro početi zamjena stanovništva, ako se ovaj trend nastavi!“ izjavio je 2018. godine demograf Stjepan Šterc.
Dana 25. listopada 2024. na sjednici Hrvatskog sabora donesen je zaključak kojim se prihvaća Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima.
Predložene izmjene i dopune doprinose upravo procesu zamjene stanovništva uz pojačanu liberalizaciju uvoza strane radne snage u Hrvatsku, o čemu je Ordo Iuris napravio analizu.
Vlada Republike Hrvatske i svi oni koji podržavaju trenutni Prijedlog ZID-a Zakona o strancima pojam zamjene stanovništva odbacuju kao teoriju zavjere.
No pojam zamjene stanovništva je opće prihvaćeni pojam. Naime, UN-ov dokument iz 2000. godine pod naslovom Replacement migration : is it a solution to declining and ageing populations? definira zamjenu stanovništva ili zamjensku migraciju kao međunarodnu migraciju koja je potrebna kako bi se nadoknadio pad broja stanovništva u radnoj dobi, kao i nadoknađivanje ukupnog starenja stanovništva.
U studiji se nalaze izračuni o potrebnoj masovnosti zamjenske migracije i njenim učincima na broj stanovnika i dobnu strukturu niza država i regija (Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Republika Koreja, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države te Europa i Europska unija) koje su se već na samom prijelazu iz 20. u 21. stoljeće borile s izrazito niskim natalitetom. Vremensko razdoblje obuhvaćeno studijom je otprilike pola stoljeća, od 1995. do 2050. godine.
Prema projekcijama iz studije, gotovo sve europske zemlje susrest će se s ubrzanim padom broja stanovnika i njegovim starenjem. Studija predviđa pet različitih scenarija s obzirom na međunarodne migracijske tokove potrebne za postizanje specifičnih populacijskih ciljeva, a kao zaključak nameću se dva rješenja za budućnost Europe i Europske unije – povećanje dobne granice za ulazak u mirovinu ili uvoz migranata.
Za Hrvatsku je studija predvidjela da će 2050. godine imati 3,65 milijuna ljudi (3,88 prema Popisu iz 2021.) i da će 26% populacije biti starije od 65 godina (23% već u 2024.).
Uzimajući u obzir gore navedenu izjavu jednog od vodećih demografskih stručnjaka u Hrvatskoj i neumoljive statističke podatke, naivno je za pomisliti da se zamjena stanovništva ne događa.
Ona možda nije plod nekog „sastanka na vrhu“, već više različitih političkih odluka (npr. Arapsko proljeće) koje su potaknule velike migracije, a o kojim migracijama je kako vidimo UN razmišljao već 2000. godine, iako možda ne u tim uvjetima i razmjerima. Uostalom, COVID pandemija je ukazala da moćna međunarodna tijela vole provoditi različite vježbe, prije nego postanu društvena stvarnost.
Predviđanja iz UN-ova dokumenta konkretizirana su u Paktu o migracijama i azilu te Agendi za održivi razvoj 2030. koja ističe da su migracije snažan pokretač održivog razvoja.
Kakve god agende UN i slični razvijali, jedno je sigurno, Hrvatskoj je hitno potrebna suverena demografska i ekonomska politika, a uvoz stranih radnika u tom slučaju može biti eventualno uzgredna točka, ne i glavno rješenje.
