Poštovani,
ovih dana u medijima odjeknula je vijest da je istospolnom paru Šegota-Kožić dozvoljeno udomljavanje te da su isti udomili dvoje djece.
Ovim putem obraćamo se Vama jer bez Vašeg dopuštenja takav presedan ne bi bio moguć.
Kao građane RH, žalosti nas činjenica da je odluka donesena pod neviđenim pritiskom LGBT aktivista i njima priklonjenih medija, na koje imun nije ostao ni Ustavni sud RH.
Kao pravnu organizaciju, koja se bavi zaštitom temeljnih ljudskih prava, osobito one najranjivije skupine – djece, zanima nas na kojem pravnom i moralnom temelju je spomenuta odluka donesena? Kojim zakonskim odredbama i moralnim stajalištem opravdavate tu odluku?
Važeći Zakon o udomiteljstvu za koji je Ustavni sud RH utvrdio da je u skladu s Ustavom RH ne predviđa mogućnost udomljavanja od strane istospolnih partnera, a isti svojim pravnim mišljenjima ne može mijenjati zakon. Također, međunarodno pravo naglašava da se u svim pravnim odnosima koji se tiču djece mora poštivati načelo najboljeg interesa djeteta.
Navedena pitanja imaju posebnu težinu, ako se uzme u obzir da postoje brojna istraživanja koja ukazuju na dalekosežne negativne posljedice odgoja u takvim zajednicama. Ovdje ćemo navesti samo neke, poput istraživanja Paul D. Sullinsa pod nazivom “Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition” iz 2015. god., izašao u British Journal of Education Society & Behavioural Science; znanstveni rad Douglas W. Allena, “High School Graduation Rates Among Children of Same-Sex Households” iz 2013. god. objavljen u Review of Economics of the Household; studije Marka Regnerusa “How Different Are the Adult Children of Parents Who Have Same-Sex Relationships? Findings from the New Family Structures Study” i „Parental Same – Sex Relationships, Family Instability, And Subsequent Life Outcomes for Adult Children: Answering Critics of the New Family Structures Study with Additional Analyses“, obje izašle u časopisu Social Science Research 2012. god.
Ako su Vam ova istraživanja suviše apstraktna, postoje konkretni slučajevi seksualnog i fizičkog zlostavljanja djece od strane osoba s homoseksualnim načinom života, koji su prečesti da bi se mogla negirati određena povezanost između homoseksualnosti i pedofilije. Uostalom, nije uzalud od davnina skovana riječ pederastija[1], koja etimološki objedinjuje navedene abnormalnosti u ljudskom ponašanju.
Najrelevantniji je slučaj iz Njemačke, tzv. ‘Kentlerov projekt’ u kojem su državna tijela u Berlinu desetljećima svjesno smještala djecu bez roditeljske skrbi kod pedofila – pederasta, pod pretpostavkom da su oni idealni udomitelji. U to su bili upleteni i pojedinci iz visoke politike.
Ili slučaj iz Velike Britanije, gdje je mladi gay otac ubio djevojčicu jer se nije mogao nositi s roditeljskom odgovornošću na koju se zajedno sa svojim partnerom obvezao. Navedeni su samo jedni od mnogih tragičnih i alarmantnih primjera.
Stoga, ponavljamo pitanje, koje pravno i moralno objašnjenje stoji iza odluke da se istospolnom paru dopusti udomljavanje djece?
Isto tako, kao pravna osoba koja djeluje na području zaštite prava djece, tj. kao pravna osoba s pravnim interesom, zahtijevamo od državnih tijela pod Vašom ingerencijom omogućavanje uvida u predmetnu odluku.
Smatramo da još uvijek nije kasno za popravljanje nanesene štete i dosljedno primjenjivanje hrvatskog Ustava, zakona i općih međunarodnih načela. Zaklada za pravnu kulturu Ordo Iuris u tom slučaju će Vam rado pružiti stručnu ruku.
U Zagrebu, 10. rujna 2020.
[1] analni koitus s dječakom ili mladim čovjekom
