Desnici u Poljskoj (tzv. neprijateljima liberalne demokracije) treba oduzeti građanska prava, proizlazi iz mišljenja zagovornika provedbe koncepta „militantne demokracije”, koje je otvoreno objavio premijer Donald Tusk.
Ne bismo se trebali smijati. Premijer je prošlog utorka otvoreno naznačio da smo u fazi provođenja „militantne demokracije”. Neki su možda pomislili da je to neki izraz koji je izmislio šef vlade. Pa ne. Ovaj koncept (njemački: streitbare Demokratie) kreiran je 1937. godine, a popularizirao ga je politolog Karl Loewenstein. Ukratko, koncept „militantne demokracije” pretpostavlja da bi liberalne demokracije trebale poduzeti potrebne korake svake vrste (čak i protuustavne) protiv onih pojedinaca, udruga ili političkih stranaka koji – u okviru javne rasprave – formuliraju slogane koji dovode u pitanje načela liberalne demokracije. Tko procjenjuje koje parole ili postupci potkopavaju temelje demokracije u „liberalnoj“ verziji? Naravno, onaj tko za to ima potrebnu moć, dakle vlast. Koncept „militantne demokracije” – uz „represivnu toleranciju” koju je formulirao H. Marcuse – ima za cilj, barem u teoriji, osigurati slobodu i demokraciju. Problem je u tome što detalji pokazuju nešto sasvim drugo: ti intelektualni koncepti opravdavaju nasilje i obespravljivanje građana čiji stavovi ugrožavaju vladavinu „liberalnih elita” ili revolucionarne ljevice. Drugim riječima, oni iskrivljuju bit demokracije, jer bi trebali „zacementirati” određeni politički aranžman, bez da građanima daju mogućnost izbora. Drugim riječima, oni de facto stvaraju „građane drugog reda”.
Nije se premijer Donald Tusk samo tako iznenada sjetio starog koncepta Karla Loewensteina. Premijer je vjerojatno bio upoznat s izjavama pravnika o ovoj temi, primjerice, onih pravnika koji zagovaraju radikalan smjer u „obnovi” vladavine prava u Poljskoj. Imamo primjer profesora Tadeusza Koncewicza, koji je u veljači 2024. na stranicama Rzeczpospolita-e zagovarao… „nuliranje” Ustavnog suda rezolucijom Sejma. Konceptom „militantne demokracije“ bavi se i dr. Aleksandra Gliszczyńska-Grabias – koju je Adam Bodnar u lipnju imenovao voditeljicom „Tima za suzbijanje govora mržnje i zločina motiviranih predrasudama“ u kojem su i tužitelji (uključujući tuž. Jacek Bilewicz) i suci. Odvjetnik Jerzy Kwaśniewski upozorio je na opasnosti povezane s ovom vrstom aktivnosti u tekstu za Rzeczpospolita-u još 2019. godine.
Pa što to možemo pročitati u člancima o „preventivnim mjerama” liberalne demokracije prema desničarskim pokretima koji je ugrožavaju? Citati iz članka prof. Tadeusza Koncewicza Demokracija u obrani Ustava: „država ne može čekati s obrambenom intervencijom dok politička stranka ne preuzme vlast i ne počne uvoditi nove poretke koji nisu u skladu s važećim Ustavom. Kada je prijetnja demokraciji dovoljno dokumentirana i stvarna, potrebno je djelovati „ovdje i sada” (…) Državna tijela Treće Poljske Republike mogla su obraniti demokraciju na mnogo načina, ne samo delegalizacijom antidemokratskih stranaka, već i zabranom, na primjer, marševa ili okupljanja čija je jedina i glavna svrha propitivanje državnog sustava i njegovih ustavnih temelja ili širenje mržnje. Trenutak za zabranu Marša neovisnosti bio je prije desetak godina, a ne u studenom 2018. Tada je to moglo biti više od simbola (iako važnog).”
Budući da vlast ulazi u fazu „militantne demokracije”, ne treba nas čuditi preuzimanje (nasilno i mimo Ustava) državnih institucija. Ovo je uvod u ono što se već postulira. Sve ukazuje na to da će poslovi s grupama i organizacijama kao što su Udruga Marš neovisnosti, Nacionalni pokret, Svepoljska omladina, Pravo i pravda, Suverena Poljska, Ordo Iuris i drugi uskoro ući u sudbonosnu fazu, u svakom pogledu…
Odvjetnik dr. Bartosz Lewandowski – suradnik Centra za proceduralnu intervenciju Ordo Iuris Poljska
