Ordo Iuris je u predmetnom slučaju pružao pravnu podršku.
Kao što je već bilo poznato iz mnogobrojnih senzacionalističkih napisa u medijima, i prije nego je udruga Vigilare službeno zaprimila Odluku Vijeća za elektroničke medije, pružatelju elektroničke publikacije vigilare.info izrečena je opomena zbog članka Sablazan u Španskom: Obrt za čuvanje djece vode dvije lezbijke objavljenog dana 11. prosinca 2023. godine.
Vijeće je u svojoj Odluci ustvrdilo da je Vigilare prekršio članak 14. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima, koji je zakonski članak vrlo opširan i neprecizan, toliko opširan i neprecizan da ga ovdje nećemo citirati, nego upućujemo na odgovarajuću internetsku poveznicu.
No, Vijeće nije u Odluci preciziralo koje je točno nedjelo iz navedenog članka Vigilare počinio, čime se zapravo krši postulat pravne sigurnosti.
Vigilare je u svom Očitovanju koje je prethodilo Odluci VEM-a argumentirano obrazložio da se čl. 14. st. 2. ZEM-a nikako ne može odnositi na Vigilare, jer vigilare.info nije pružatelj audiovizualne usluge, već isključivo elektronička publikacija, a kada bi se kojim slučajem navedeni zakonski članak odnosio na vigilare.info, jednostavno ne bi bilo temelja za optužbu za govor mržnje, diskriminaciju ili nešto treće jer tekst predstavlja novinarski komentar konkretne životne situacije koja ima javne implikacije i da je sporni obrt javni entitet, da je u tekstu iz novinarske pozicije iznesen vrijednosni sud s ciljem obznanjivanja zabrinutosti jednog čitatelja koji je stanovnik većinski katoličke zemlje i ujedno povjerljivi izvor informacija te da je na kraju članka, u interesu javnosti, postavljeno legitimno pitanje – jesu li djeca u spornom obrtu za dadiljanje izložena LGBT+ ideologiji?
U očitovanju je također istaknuto da je Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama naglasio važnost članka 10. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (sloboda izražavanja), koji je primjenjiv, ne samo na informacije koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego čak i na one koje šokiraju ili uznemiruju i da pravo na slobodu izražavanja predstavlja jedan od temelja demokratskog društva (slučaj HANDYSIDE v. THE UNITED KINGDOM, 5493/72)
Isto tako, Vigilare je ukazao da je vrijednosni sud u novinarskom članku iznesen iz perspektive organizacije koja djeluje u skladu s naukom i poslanjem Katoličke crkve, čija se vjerska doktrina protivi istospolnom činu, zajednicama i roditeljstvu, kao i cijeloj LGBT ideologiji, a sve u vezi s člankom 9. stavkom 2. točkom 5. Zakona o suzbijanju diskriminacije koji propisuje iznimke od diskriminacije.
Ne samo da ništa od navedenog nije bilo dovoljno da Vijeće utvrdi da nije bilo kršenja čl. 14 ZEM-a, već je Očitovanje Vijeće gotovo u potpunosti ignoriralo.
Nekonzistentnost rada VEM-a zapravo nije novost, o čemu najbolje govori slučaj iz 2016. godine, kada je isto tijelo utvrdilo da tekst Hrvoja Marjanovića Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u objavljen na Index.hr-u ne predstavlja poticanje na diskriminaciju i govor mržnje, iako je tekst sadržavao jezične formulacije poput – kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika (op.a. katolika), ali ovi će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama uokolo paradirati…
Tada je VEM podsjetio javnost da je pravo na slobodu izražavanja jedno od najdragocjenijih ljudskih prava u svakom demokratskom društvu, izrijekom zajamčeno različitim međunarodnim konvencijama i nacionalnim ustavima i da se to pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na činjenične tvrdnje i vrijednosne sudove koji se blagonaklono primaju, ili su neutralni, nego i na one koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju društvo ili dio populacije, dakle, isti argument koji je Vigilare upotrijebio u svom Očitovanju.
Smatramo da se opravdano može zaključiti da VEM-u u odlučivanju nije kriterij jačina argumenata već s kojeg ideološkog društvenog spektra dolazi (navodni) diskriminator, odnosno diskriminirana osoba. Tako, kada netko dolazi s konzervativno-kršćanskog društvenog spektra, VEM za takvog selektivno pronalazi obrazloženje da sloboda izražavanja nije apsolutna vrijednost, već se može ograničiti kako bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi.
Zaključak je jasan, VEM primjenjuje dvostruka mjerila, no nasreću, u našem demokratskom društvu još uvijek postoji mogućnost sankcioniranja takvih dvostrukih mjerila, a to je odluka u upravnom sporu.
