• GREVIO odbor Vijeća Europe objavio je svoje izvješće o aktivnostima za 2024. godinu.
• Prema autorima dokumenta, „smanjenje prostora za organizacije civilnog društva“ rezultat je „rastuće popularnosti pokreta protiv ljudskih prava i feminizma, što dovodi do rastućeg protivljenja temeljnim načelima ljudskih prava i glasnog protivljenja ključnim ciljevima i načelima Istanbulske konvencije“.
Što je GREVIO?
Odbor GREVIO objavio je izvješće o svojim aktivnostima prošle godine. Dokument ističe, između ostalog, akte koje je objavio GREVIO, događaje koje je organizirao i akcije poduzete u odnosu na pojedinačne zemlje. Navodi se da „provedba Istanbulske konvencije (…) također predviđa važnu ulogu organizacija za ženska prava, uključujući organizacije na lokalnoj razini koje djeluju na temelju feminističkih načela.“
GREVIO, u ime Vijeća Europe, prati provedbu odredbi Istanbulske konvencije u zemljama koje su je ratificirale. Zadaci odbora uključuju, između ostalog, izradu i objavljivanje izvješća o procjeni zakonodavnih i drugih mjera koje su stranke poduzele za provedbu odredbi Konvencije, pokretanje istraga o situacijama koje se javljaju u određenoj državi koja je stranka Konvencije i donošenje općih preporuka u vezi s predmetom i ciljevima ovog međunarodnog sporazuma. Sama Istanbulska konvencija naširoko je kritizirana kao međunarodni sporazum koji, pod plemenitim izgovorom borbe protiv nasilja nad ženama, uvodi ideološka rješenja i ignorira stvarne uzroke ove negativne pojave.
10 godina Istanbulske konvencije
U svom uvodu, Maria-Andriani Kostopoulou, grčka predsjednica GREVIO odbora, ističe da 2024. godina obilježava 10 godina od stupanja na snagu odredbi Istanbulske konvencije, istovremeno naglašavajući važnost i značaj ovog međunarodnog sporazuma. U tom kontekstu, ističe se utjecaj odredbi Konvencije na zakonodavstvo država stranaka. Kao primjer, Kostopoulou navodi činjenicu da se sve više nacionalnih zakonodavaca udaljava od definicije zločina silovanja temeljene na sili prema pristupu temeljenom na pristanku (str. 5–6). Vrijedi napomenuti da je koncept temeljenja definicije zločina silovanja na elementu nedostatka pristanka više puta kritiziran, uključujući i od strane stručnjaka iz Ordo Iurisa, koji su primijetili da to može kršiti načelo pretpostavke nevinosti, koje je temeljno za kazneno pravo.
U daljnjem dijelu uvoda, autori izvješća nastavljaju nabrajati postignuća Konvencije u području borbe protiv nasilja nad ženama, ističući, između ostalog, utjecaj ovog međunarodnog sporazuma na promjenu nacionalnih zakona u vezi s mogućnošću deložacije počinitelja obiteljskog nasilja iz domova koje zajednički koriste s žrtvom (str. 6). Također naglašavaju važnost aktivnosti nevladinih organizacija u borbi protiv nasilja nad ženama. „Konvencija prepoznaje ključnu ulogu nevladinih organizacija za ženska prava u ovom području. Obvezuje vlasti da na svim razinama priznaju, podržavaju i promiču aktivnosti nevladinih organizacija i civilnog društva u borbi protiv nasilja nad ženama te da uspostave učinkovitu suradnju s tim organizacijama“ (str. 7). U tom kontekstu, autori izvješća skreću pozornost na navodno „smanjenje prostora za organizacije civilnog društva“, što, prema njihovom mišljenju, negativno utječe na djelovanje organizacija za ženska prava. Stoga autori dokumenta navode da je GREVIO, u svjetlu svojih nalaza, odlučio posvetiti ovogodišnji dio „ograničavanju prostora za zagovaratelja ženskih prava“ (str. 7). „Prisutnost snažnog i neovisnog feminističkog pokreta i sloboda djelovanja zagovaratelja ljudskih prava ključni su čimbenici u promicanju provedbe Istanbulske konvencije od strane svih stranaka i u konačnici promicanju promjena u području nasilja nad ženama“, naglašavaju autori izvješća (str. 8).
Aktivnosti odbora GREVIO
Među poduzetim akcijama Odbora GREVIO, autori izvješća spominju, između ostalog, tri sastanka ovog tijela, održana 2024. godine. Njihove teme bile su posvećene provedbi odredbi Konvencije od strane država stranaka, u aspektu 4 ključna pitanja: sprječavanje nasilja nad ženama, zaštita žrtava, kazneni progon počinitelja i sveobuhvatne politike u ovom području (str. 11). Među uočenim pozitivnim trendovima, autori izvješća ističu: značajan napredak u prilagodbi zakonodavstva država stranaka zahtjevima Istanbulske konvencije u mnogim zemljama, ističući u tom kontekstu da sve veći broj država odlučuje usvojiti definiciju kaznenog djela silovanja na temelju elementa nedostatka pristanka (str. 12). S druge strane, autori dokumenta skreću pozornost na sve veće stope seksualnog nasilja počinjenog među sve mlađim dobnim skupinama (str. 12).
Druge GREVIO aktivnosti uključuju sastanak sa sutkinjom Ivanom Jelić, potpredsjednicom Europskog suda za ljudska prava (str. 13) i evaluacijske posjete određenim zemljama (uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedsku i Poljsku – str. 13-14). Spominje se i sastanak s hrvatskim sucem pri Europskom sudu za ljudska prava Davorom Derenčinovićem, koji je govorio o „dvostrukom učvršćivanju“ ljudskih prava koje pruža zajednički učinak koji Istanbulska konvencija i Europska konvencija o ljudskim pravima imaju kada se primjenjuju sinkronizirano.
U dokumentu se također ističe činjenica da je Europska unija ratificirala Istanbulsku konvenciju u lipnju 2023., te da je osnovana radna skupina za GREVIO-ovu procjenu usklađenosti EU-a s odredbama Konvencije. Istovremeno, izvješće navodi da je GREVIO tražio informacije od Europske unije samo u onim područjima u kojima EU ima nadležnost djelovati putem zakonodavnih, političkih, strateških ili drugih sredstava.
Ne postoji univerzalni konsenzus o Istanbulskoj konvenciji
Dokument se nastavlja informacijama o zemljama koje su potpisale ili ratificirale Istanbulsku konvenciju i rezervama koje su izrazile. Autori izvješća obavještavaju da je Konvenciju do 31. prosinca 2024. ratificiralo 38 zemalja i Europska unija. Osim toga, 7 zemalja odlučilo je potpisati sporazum, ali ga od tada nisu ratificirale (str. 18). U dokumentu se također navodi da su neke države stranke zadržale svoje rezerve prema Konvenciji, dok su ih neke odlučile povući. Štoviše, autori izvješća primjećuju da su neke države zadržale svoje rezerve prema Konvenciji bez da su GREVIO obavijestile o razlozima tih odluka, što je suprotno odredbama dokumenta iz članka 79. stavka 3. (str. 19.).
Napadi na zagovaratelje ženskih prava?
„Zagovaratelji ženskih prava često djeluju na prvim crtama, osporavajući patrijarhalne norme, tradicionalne rodne uloge i diskriminirajuće zakone“, napominju autori dokumenta, usredotočujući se na dio dokumenta po kojem je i dobio ime. U kontekstu ove tvrdnje, naglašava se važnost organizacija civilnog društva, uz upućivanje na članak 9. Konvencije, prema kojem će stranke priznati, poticati i podržavati, na svim razinama, akcije koje poduzimaju relevantne nevladine organizacije i civilno društvo u borbi protiv nasilja nad ženama te uspostaviti učinkovitu suradnju s tim organizacijama. Autori izvješća ukazuju na niz problema u ovom području, navodeći primjere: poteškoće u traženju formalnog priznanja i partnerstva s vlastima ili u pristupu javnom financiranju, strukturne prepreke ili birokraciju (str. 34). „Provedba Istanbulske konvencije zahtijeva odlučno djelovanje državnih vlasti, ali također predviđa važnu ulogu organizacija za ženska prava, uključujući one koje proizlaze iz pokreta na lokalnoj razini i djeluju na temelju feminističkih načela“, naglašava dokument (str. 34).
Po mišljenju autora izvješća, gore opisani fenomeni rezultat su „rastuće popularnosti pokreta protiv ljudskih prava i feminizma, što dovodi do rastućeg protivljenja temeljnim načelima ljudskih prava i glasnog protivljenja glavnim ciljevima i načelima Istanbulske konvencije (…)“ (str. 39). U tom kontekstu spominje se i „ušutkivanje“ i „zastrašivanje“ zagovaratelja ženskih prava, kao i smanjenje njihova financiranja (str. 39). „Međutim, prisutnost snažnog i autonomnog feminističkog pokreta ključni je čimbenik u podršci provedbi Istanbulske konvencije od strane svih stranaka i promicanju promjene politika u području nasilja nad ženama. To je također pokazatelj sigurnog i poticajnog okruženja za rad na ljudskim pravima općenito, a posebno za promicanje i učinkovitu provedbu ženskih prava.“ – naglašeno je u dokumentu (str. 39).
U dokumentu se dalje navodi da se zagovaratelji ženskih prava u svom radu često susreću s nasiljem, prijetnjama i govorom mržnje temeljenim na spolu (str. 39). U tom kontekstu, između ostalog, govori se o kibernetičkom nasilju i prijetnjama, navodeći Poljsku kao primjer, gdje su, prema mišljenju autora dokumenta, organizacije za ženska prava i akteri civilnog društva u Poljskoj skrenuli pozornost GREVIO-u na rastuću atmosferu nepovjerenja, straha i neizvjesnosti koja proizlazi iz sveprisutnog rizika od ograničavanja ili zatvaranja usluga i uočenog nedostatka konstruktivnog institucionalnog dijaloga i suradnje (str. 40). Također navode izjave poljskih dužnosnika protiv nevladinih organizacija i predstavnika civilnog društva te „policijske racije“ na četiri nevladine organizacije za ženska prava u kontekstu „nacionalnog štrajka žena“ 2016. godine, koji je negativno utjecao na mnoge aktivistice za ženska prava, te „kampanje blaćenja“ protiv nekih od njih (str. 40). Također se spominje „štetni diskurs“ temeljen na „pogrešnim tumačenjima Istanbulske konvencije“ (str. 40).
Spominje se i Hrvatska, konkretno predmet Vučković protiv Hrvatske (zahtjev br. 15798/20, 12. prosinca 2023.), u kojem je Europski sud za ljudska prava, prema mišljenju GREVIO-a, primijetio da postoji široki međunarodni konsenzus o potrebi čvrstog stava prema seksualnom zlostavljanju i nasilju nad ženama, zbog čega domaći sudovi moraju obratiti posebnu pozornost prilikom odlučivanja o primjeni rada za opće dobro umjesto zatvora za takve zločine.
Ideološko izvješće
Vrijedi napomenuti da se dokument temelji na jasnim lijevo-liberalnim pretpostavkama. To se može vidjeti u fragmentima gdje se „patrijarhalne norme“ ili „tradicionalne rodne uloge“ smatraju prijetnjama ljudskim pravima, a „prisutnost neovisnog feminističkog pokreta“ navodi se kao ključni faktor u korist provedbe Istanbulske konvencije u zemljama koje su ratificirale ovaj međunarodni sporazum. Također treba napomenuti da se pojam „rod“, koji znači „sociokulturni“ spol, pojavljuje u raznim oblicima i sintagmama, kao što su „nasilje temeljeno na spolu“ ili „rodna ravnopravnost“ . U tekstu GREVIO izvješća spomenut je čak 83 puta.
Nasilje nad ženama je sramotna pojava koja zahtijeva najsnažniju osudu i odlučan odgovor države. Međutim, zaštita žena ne može poslužiti kao izgovor za provedbu štetnih ideologija koje uništavaju društvene i obiteljske veze.
