• Treći odbor UN-a donio je rezoluciju o trgovanju ženama i djevojčicama, koja prvi put govori o surogatstvu u kontekstu trgovine ljudima, ističući da je ono jedan od čimbenika koji pridonose sve većem razmjeru ove prakse.
• Istodobno, Odbor je oštro osudio trgovinu ljudima, posebice ženama i djecom.
• Iako je ovo korak vrijedan pažnje, rezolucija se odnosi samo na „izrabljivačko komercijalno” surogatstvo.
• Dokument poziva vlade da uvedu i ojačaju zakonodavstvo usmjereno na sprječavanje i uklanjanje trgovine ljudima i, u kontekstu problema surogatstva, dodijele resurse kako bi se osigurao pristup odgovarajućim programima za fizičku, psihičku i socijalnu rehabilitaciju žrtava.
• Iako su neke zemlje imale dvojbe oko uloge Međunarodnog kaznenog suda u borbi protiv trgovanja ljudima (sporovi oko njegove nepristranosti), nitko nije doveo u pitanje prepoznavanje komercijalnog surogatstva u tekstu kao čimbenika koji promiče trgovinu ljudima.
• Izaslanstvo Svete Stolice dalo je izjavu nakon usvajanja nacrta rezolucije u kojoj je naglasila važnost rezolucije koja identificira „komercijalno surogatstvo“ kao čimbenik povećanja rizika od trgovine ljudima, istovremeno napominjući da je „surogatstvo uvijek povezano s komercijalnim interesima i uvijek je izrabljivačko.”
Poziv na borbu protiv trgovine ljudima
Stavak 16. rezolucije Trećeg odbora navodi da je „izrabljivačko komercijalno surogatstvo” čimbenik i uzrok povećane trgovine ljudima i poziva vlade da se bore protiv njezinih temeljnih uzroka. Drugi navedeni čimbenici uključuju siromaštvo, rodnu nejednakost, nasilje nad ženama i djevojčicama i stalnu potražnju za uslugama i proizvodima koji proizlaze iz trgovine ljudima.
Posebno je važno napomenuti da rezolucija navodi „izrabljivačko komercijalno surogatstvo” kao jedan od čimbenika koji povećava rizik od trgovanja ljudima. Ovo izričito prozivanje surogatstva kao prakse koja pridonosi iskorištavanju žena i djece prijelomni je trenutak u globalnoj borbi protiv trgovine ljudima. Rezolucija UN-a poziva vlade da poduzmu odlučne korake u borbi protiv trgovine ljudima. To uključuje uvođenje odgovarajućeg zakonodavstva, obrazovne kampanje i međunarodnu suradnju. Stavak 16. rezolucije naglašava da je trgovina ljudima u svim oblicima potaknuta sistemskim čimbenicima kao što su siromaštvo, rodna nejednakost i negativne društvene norme. Ovi uvjeti stvaraju okruženje u kojem su žene posebno ranjive na iskorištavanje.
Usredotočujući se na „izrabljivačko” surogatstvo, rezolucija naglašava da trgovina ljudima nije ograničena na tradicionalne oblike poput prisilnog rada ili prostitucije – ono također postoji u praksama koje je moderno društvo normaliziralo. Stalna potražnja za surogat majčinstvom, koju potiču bogati pojedinci i olakšavaju slabi ili nepostojeći pravni okviri, održava ovo iskorištavanje. Rezolucija poziva vlade da uvedu i ojačaju zakone za sprječavanje i uklanjanje trgovine ljudima, također i u kontekstu surogatstva.
Pozicije država
„Trgovina ljudima potkopava postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena i djevojčica”, rekao je predstavnik Filipina predstavljajući nacrt. Tekst prepoznaje da u situacijama oružanog sukoba može doći do trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, prisilnog rada, prisilnih brakova, nezakonitog posvajanja djece te novačenja i korištenja djece od strane naoružanih skupina. Također je pozvao države da razmotre izazove koje donose nove metode iskorištavanja žrtava, poput upotrebe društvenih medija i internetskih platformi, blockchaina i umjetne inteligencije (AI) od strane kriminalaca.
Tijekom rasprave o prijedlogu rezolucije pojavila su se različita stajališta. Neki delegati izrazili su zabrinutost oko uloge Međunarodnog kaznenog suda, smatrajući ga nepriznatom i politički polariziranom institucijom. Naglasili su njegovu navodnu nesposobnost da provodi neovisnu i nepristranu pravdu. Države koje nisu stranke Rimskog statuta usprotivile su se pozivanju na Sud u rezoluciji. Međutim, drugi izaslanici protestirali su protiv pokušaja uklanjanja pozivanja na Sud, ističući da je njegova uloga u borbi protiv međunarodnih zločina važna i da je njegovo spominjanje u rezoluciji opravdano. Napomenuli su da je referenca na Sud prisutna u rezoluciji od 2012. i da je dio konsenzusa.
Izaslanstvo Svete Stolice je priopćenjem zahvalilo filipinskom izaslanstvu na predstavljanju rezolucije. Naglašeno je da je „stalno obnavljanje naše predanosti sprječavanju i borbi protiv pošasti trgovine ženama i djevojčicama od najveće važnosti”. Sveta Stolica također je pozdravila činjenicu da tekst po prvi put priznaje da trgovina ženama i djevojčicama može biti provedena u svrhu prisilnog rada, vrbovanja djece, prostitucije ili surogatstva. Međutim, u vezi s temom surogatstva, izaslanstvo je naglasilo svoje razočaranje što je konačni tekst zadržao nepotrebnu kvalifikaciju „izrabljivačkog komercijalnog surogatstva”, naglašavajući da surogat majčinstvo uvijek uključuje komercijalne interese i uvijek je izrabljivačko.
Protokol iz Palerma
Rezolucija je značajan dokument UN-a koji izravno identificira surogatstvo kao čimbenik povećanja trgovine ljudima, ali se i uklapa u brojne druge dokumente UN-a na tu temu. Primjer je Protokol iz Palerma, koji kaže da ugovori o surogat majčinstvu povećavaju trgovinu ženama. Protokol definira trgovinu ljudima kao „novačenje, prijevoz, transfer, skrivanje ili primanje osoba prijetnjom ili upotrebom sile, otmicom, prijevarom, obmanom, zlouporabom ovlasti ili ranjivog položaja, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi radi dobivanja pristanka na iskorištavanje druge osobe, te iskorištavanje koje uključuje, minimalno, seksualno iskorištavanje druge osobe, prisilni rad ili ropstvo”. Iako Protokol ne spominje izravno surogat majčinstvo, mnogi elementi ugovora o surogatstvu uklapaju se u ovu definiciju. Na primjer, obećanje plaćanja za rođenje djeteta moglo bi se protumačiti kao „primanje plaćanja ili beneficija u svrhu dobivanja pristanka na iskorištavanje druge osobe”.
Što pokazuju istraživanja?
Prema studiji UN-a, u 2020. godini, od svakih 10 žrtava trgovine ljudima otkrivenih u svijetu, četiri su bile odrasle žene, a dvije su bile djevojčice. 91% žrtava trgovine radi seksualnog iskorištavanja su žene. Analiza sudskih slučajeva pokazuje da su žene kao žrtve tri puta češće izložene fizičkom ili ekstremnom nasilju od strane trgovaca ljudima nego muškarci.
S druge strane, prema izvješću “Global Surrogacy Market Size, Share, Growth Analysis, By Type, By Technology – Industry Forecast 2023 – 2030”, globalno tržište u svrhu surogatstva dinamično se razvija uz sve veće stope napretka tehnologije potpomognute oplodnje, mijenjanja društvenih normi, sve češćih problema s neplodnošću i sve većeg prihvaćanja netradicionalnih obiteljskih struktura. Ovo tržište pokriva širok raspon usluga, uključujući tzv. gestacijsko surogat majčinstvo (upotrebom in vitro tehnologije), „tradicionalno” surogat majčinstvo (u kojem je surogat majka donor jajne stanice), pravne i medicinske konzultacije, liječenje neplodnosti i podršku nakon zahvata usluge. Ključni igrači u ovoj industriji uključuju agencije za surogat majčinstvo, „klinike za plodnost” , odvjetničke tvrtke specijalizirane za „reproduktivno pravo” i zdravstvene djelatnike.
Surogatstvo uvijek šteti ženama
Stavak 16. rezolucije UN-a značajan je korak u borbi protiv trgovine ljudima, uključujući surogatstva. Uključivanje „izrabljivačkog komercijalnog surogatstva” u rezoluciju važan je korak jer povezuje surogat majčinstvo sa širim pitanjima trgovine ljudima, kao što su prisilni rad i prostitucija. Ovo naglašava potrebu da se surogatstvo tretira kao dio sveobuhvatne strategije za borbu protiv trgovine ljudima. Međutim, prkosi zdravom razumu smatrati samo „komercijalno” surogatstvo prijetnjom. U „nekomercijalnom” surogatstvu, žene prolaze kroz potpuno isti proces, samo dobivaju „manje” zauzvrat, dok trpe usporedive razine štete.
Fenomen surogat majčinstva nije izričito zabranjen međunarodnim ugovorima. Ipak, u okviru međunarodnog sustava zaštite ljudskih prava UN-a, prava djeteta zajamčena su nizom obvezujućih i neobvezujućih dokumenata. Važan dokument sa stajališta tumačenja odredaba Konvencije (iako neobvezujući) je Deklaracija o pravima djeteta iz 1959. godine, koju je usvojila Opća skupština UN-a. Prema devetom načelu, drugoj rečenici, dijete ne bi smjelo biti predmet trgovine ni u kojem obliku. S druge strane, prema šestom načelu, osim u iznimnim slučajevima, u prvim godinama života dijete se ne smije odvajati od majke.
Julia Książek – analitičarka Centra za međunarodno pravo Ordo Iuris
