Zaklada za pravnu kulturu Ordo Iuris smatra da je, iako nam još nije poznato obrazloženje odluke, potrebno odati priznanje Centru na dosljednoj primjeni Ustava RH, zakona i europskih konvencija, a posebno na tome što su u svom odlučivanju očito na prvo mjesto stavili zaštitu prava djeteta.
Podsjećamo da su se gospoda Šegota i Kožić 2017.g. javili nadležnom Centru sa zahtjevom da budu udomitelji. Centar je započeo proceduru, no ubrzo ju je obustavio ističući da “ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka za izdavanje dozvole jer su u životnom partnerstvu”. Dvojac se žalio Ministarstvu za demografiju, koje je potvrdilo odluku Centra, a zatim je pokrenuo upravni spor. Upravni sud je krajem prošle godine donio presudu kojom poništava rješenja Ministarstva i Centra te predmet vraća na ponovni postupak. Naši pravni stručnjaci predmetnu presudu trenutno analiziraju i smatraju da je pravno manjkava. Odluka Centra u ponovljenom postupku je vrlo značajna obzirom da je donijeta u vrijeme nesmiljene medijske kampanje LGBT udruga koje koriste istospolni dvojac iz Zagreba, te njihovu navodnu želju za udomljavanje djece, ne bi li na taj način zaobilaznim putem, mimo pozitivnih zakonskih propisa ostvarili prava koja im ne pripadaju. Takvi pritisci stvaraju nesigurnost u društvu, jer je temeljna postavka demokratske države trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu ( čl. 4. Ustava RH ). Stoga nikako nije moguće da upravna tijela budu produžena ruka suda i nekritički slijede naputke suda, niti sud može svojim mišljenjem mijenjati zakone. Takvo postupanje bilo bi protivno vladavini prava i narušavalo bi ustavni poredak. Udovoljavanje dotičnom zahtjevu bilo bi nezakonito jer Zakon o udomiteljstvu ne propisuje mogućnost udomljavanja djece od strane kategorije u koju spadaju navedeni podnositelji zahtjeva. Nastavno na buduće odluke u ovom i sličnim predmetima želimo ukazati na dublje pravne razloge s pozicije kojih bi udomljavanje ili posvajanje djece od strane istospolnih zajednica bilo protupravno. Prije svega nužno je imati u vidu ustavnu definiciju braka (čl. 62.) koja se nikakvim tumačenjem ne može protezati na druge zajednice doli na zajednicu žene i muškarca, te se u tom smislu i prava koja pripadaju braku i obitelji (čl. 62., 63. i 64.) ne mogu širiti na druge zajednice. Takvo ekstenzivno tumačenje propisa, a koje se iznosi u spomenutoj odluci Upravnog suda, izraz je reduciranog gledanja na pravne izvore i na činjeničnu stvarnost, a osobito izraz zanemarivanja Ustava RH i šireg kulturno – civilizacijskog ambijenta u kojemu egzistira pravni poredak RH, a na što je ukazala i praksa Europskog suda za ljudska prava, potvrđujući da ne postoji pravo na roditeljstvo za istospolne parove.
Nužno je u fokus staviti prava djece kojima je po Konvenciji o pravima djeteta i načelu najboljeg interesa djeteta zagarantiran čitav niz prava, posebno pravo na oca i majku, a koja su ipso facto nespojiva s njihovim udomljavanjem ili posvajanjem od strane istospolnih zajednica.
