Predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen i čelnicima vlada Europske unije upućen je apel da se poštuje volja europskih naroda i granice zemalja EU-a te da se poništi Pakt o migracijama.
Naime, u svibnju ove godine Vijeće Europske unije odobrilo je tzv. Pakt o migracijama, odnosno skup pravnih akata koje je pripremila Europska komisija, a čiji je cilj rješavanje migracijske krize koja trenutno muči Europu. Nažalost, sadržaj Pakta ukazuje na to da se njime zapravo pokušava postići suprotno, jer uvodi regulatornu paradigmu koja pretpostavlja da je imigracija neizbježna i trajna značajka europskih društava.
Oštro protestiramo protiv ovakvog pristupa migraciji.
POTPIŠITE PETICIJU za izlazak iz Pakta o migracijama!
Pakt nastoji smanjiti razmjere ilegalne migracije legalizacijom iste. Pakt također pokušava prisiliti europske narode da sudjeluju u sustavu raspodjele sve većeg broja migranata među zemljama EU-a. Čini se da mehanizam solidarnosti uveden Paktom nije ništa drugo nego pokušaj europskih elita da izbjegnu odgovornost za štetne odluke koje se neprestano ponavljaju od 2015. godine. Odredbe pakta nameću svojevrsnu kaznu zemljama koje su se bolje brinule o sigurnosti svojih granica i održavale strogu useljeničku politiku, tereteći ih za financijske i socijalne troškove nepromišljenih postupaka zemalja koje se nisu potrudile osigurati protiv ilegalne imigracije. Neke od zemalja koje bi mehanizam solidarnosti mogao prisiliti da preuzmu odgovornost za useljenike iz drugih država EU-a bore se protiv migracija koje neprijateljske države koriste kao hibridno oružje. Među njima su Poljska, Litva, Latvija, Estonija i Finska, koje se brane od hibridnih napada Rusije koja masovnim migracijama destabilizira Srednju Europu. Pakt o migracijama također uskraćuje pravo narodima Europe da zaštite svoj nacionalni identitet i kulturnu koheziju.
Tražimo od Europske komisije i premijera vlada država članica Europske unije da se odmah povuku iz Pakta o migracijama. Zahtijevamo da Europska unija inicira izmjene međunarodnog prava o izbjeglicama koje hitno treba ažurirati. Do danas međunarodno pravo nije prepoznalo da se jamstva dana izbjeglicama mogu zlorabiti za stvaranje hibridnog „oružja masovne migracije“ i destabiliziranje država stranaka međunarodnih ugovora. Novi pristup propisima o izbjeglicama pomoći će Europi da povrati svoju sigurnost i bolje se suprotstavi prijetnjama koje inspiriraju neprijatelji europskih naroda.
Masovna migracija u Europu
Od 2015. dolazi do masovnog priljeva migranata iz Afrike i Azije u zemlje Europske unije. Izjavljujući da su izbjeglice, milijuni ljudi žele ući u ono što doživljavaju kao oazu blagostanja i sigurnosti. Potaknuti lijevo-liberalnim političarima, ljudi iskorištavaju zastarjele propise o izbjeglicama kako bi ilegalno ušli u schengensku zonu.
Isti ljudi često postaju žrtve trgovaca ljudima i krijumčara, kojima moraju platiti tisuće dolara za kartu na pontonskoj splavi. Migrante koriste i režimi iz Bjelorusije i Rusije u hibridnoj agresiji na zemlje NATO-a u srednjoj i istočnoj Europi kako bi ih destabilizirali.
Europska unija mora konačno riješiti problem masovnog useljavanja. Umjesto da rješava probleme, Pakt o migracijama ih samo zamagljuje i razvodnjava odgovornost. Prisiljavanje europskih zemalja da prihvate ilegalne imigrante iz raznih zemalja ili obvezivanje na plaćanje velikih kazni za njihovo odbijanje je pogreška koja ne samo da neće zaustaviti ilegalnu imigraciju, već će je proširiti diljem Europe.
Moramo zaštititi europsku sigurnost i identitet
Masovno useljavanje ljudi stranog kulturnog podrijetla ozbiljna je prijetnja europskim zemljama. Već danas vidimo neke od njegovih učinaka u zemljama koje su prije nekoliko desetljeća prve otvorile svoje granice radnoj imigraciji iz Afrike i Azije. Migranti koji već desetljeće haraju schengenskim granicama mogli bi pridonijeti puno ozbiljnijim problemima.
- Općenito smanjenje sigurnosti – Statistika govori sama za sebe – imigranti i njihovi potomci češće čine zločine nego domaće stanovništvo. Uzrok tome su, između ostalog, kulturološke razlike između Europe i zemalja njihova podrijetla te ilegalni status više od milijun stranaca koji nemaju legalan posao u Europi.
- Prijetnja identitetu europskih naroda – razmjeri sadašnjeg masovnog useljavanja onemogućuju asimilaciju i integraciju migranata, o čemu svjedoče primjeri mnogih zapadnoeuropskih zemalja, gdje nacionalne manjine tvore paralelne društvene strukture odvojene od države pa čak i „zabranjene zone“ za autohtono stanovništvo. U vrijeme europskih demografskih problema, masovno useljavanje predstavlja posebno ozbiljnu prijetnju identitetu i nacionalnoj koheziji europskih naroda.
- Potkopavanje političke stabilnosti – Neeuropskim populacijama se sve više priznaju prava državljanstva, te posljedično postaju suodlučujući subjekti nacionalne politike. To iskorištavaju predstavnici krajnje ljevice, koji imigrantima nude dodatne privilegije i prava, računajući na njihove glasove na izborima.
- Socijalna beneficija migracija – Mnogi migranti koji dolaze u Europu ne traže posao ovdje, već socijalne beneficije. Bogata europska društva financiraju svoje obrazovanje, medicinsku skrb, pomoć za stanovanje i socijalna davanja. To stvara ogromne troškove za domaće Europljane.
- Društveni troškovi – Nagli porast ponude radne snage usporava rast plaća, posebno u nekvalificiranim zanimanjima. Prijem nekoliko milijuna ljudi u kratkom je razdoblju poremetio socijalne i zdravstvene sustave mnogih europskih zemalja.
- Islamski ekstremizam – Među ljudima koji traže bolji život u Europi ima dosta pripadnika terorističkih organizacija s Bliskog istoka. Infiltriraju se u europske zemlje i regrutiraju džihadiste. Veliki europski gradovi postaju poprišta redovitih masovnih demonstracija radikalnih skupina koje zahtijevaju uvođenje šerijatskog zakona u zemljama domaćinima. Napadi na kršćane sve su češći.
Masovna migracija u brojkama
Opseg useljavanja je u porastu posljednjih godina. Ilegalni imigranti iskorištavaju zastarjele propise o izbjeglicama za ulazak u EU. U EU-u je 2023. bilo 1.129.800 zahtjeva za azil. Čak 1.049.000 bilo je onih koji su prvi put zatražili azil i to uglavnom iz sljedećih zemalja: Sirija, Afganistan, Pakistan, Irak, Afrika, Maroko, Egipat, Gvineja, Obala Bjelokosti, Somalija, Venezuela, Kolumbija, Peru, Turska, Gruzija, Rusija.
Ordo Iuris Hrvatska je uputio zahtjev za pristup informacijama Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) glede broja migranata državljana sljedećih država: Pakistan, Sirija, Afganistan, Bangladeš, Iran, Irak, Egipat, Maroko, Turska, Kongo DR, Alžir, Nepal, Indija, Filipini te drugih država s područja Bliskog istoka, Afrike i Azije koji su ušli u Republiku Hrvatsku u razdoblju od 2015. godine do dana podnošenja, konkretno one koji su nezakonito prešli granice RH prešli te su pritom uhvaćeni i protiv kojih su poduzeti odgovarajući pravni koraci kako bi napustili teritorij RH.
MUP je dao podatak da je od 1.1.2015. do 30.9.2024. godine za 91.173 državljana trećih zemalja doneseno rješenje o povratku.
Većina ilegalnih ulazaka u RH otpada na državljane trećih zemalja koji bez viza dolaze u Srbiju ili Bosnu i Hercegovinu i onda ilegalno prelaze u Hrvatsku na teritorij EU-a te zatim traže međunarodnu zaštitu. Iz navedenog proizlazi da Hrvatska mora pod hitno mijenjati svoju politiku prema susjednim zemljama.
Ordo Iuris Hrvatska dalje istražuje koliko je njih zaista napustilo Hrvatsku i postoji li brojčana procjena o onim državljanima trećih zemalja koji su nezakonito prošli granicu, a nisu procesuirani.
Masovna imigracija dio je hibridne agresije
Prvi val masovne ilegalne imigracije u 2015. bio je povezan s građanskim ratom u Siriji. Tada je dva milijuna Sirijaca pobjeglo od građanskog rata u svojoj zemlji. Drugi ljudi s Bliskog istoka, uključujući one iz zemalja koje nisu zahvaćene vojnim operacijama, počeli su se stapati u njihovu gomilu koja je hrlila prema Europi. Kasnije su se ljudima s Bliskog istoka pridružili i narodi srednje i južne Afrike.
Vidjevši koliko je ovaj spontani val ilegalne imigracije bio učinkovit u destabilizaciji Europe, sile neprijateljske prema Europi počele su koristiti ljude koji traže bolji život kao „oružje masovne migracije“. Rusija i Bjelorusija pokrenule su takve akcije 2021. protiv Poljske, Litve, Latvije, Estonije i Finske. U 2021. samo je u Poljskoj zabilježeno 40.000 ilegalnih pokušaja prelaska poljsko-bjeloruske granice. Međutim, suprotno očekivanjima Kremlja, te zemlje nisu dopustile nastanak humanitarne krize povezane s masovnim priljevom migranata kao što je to ranije bio slučaj u južnoj Europi, te nastavljaju zatvarati svoje granice, angažirajući vojsku da osiguraju svoj integritet. Iako se brane od izravnog napada na svojim granicama i učinkovito štite schengensko područje od ilegalne imigracije, prema uvjetima Pakta o migracijama, za te se zemlje može smatrati da imaju manji migracijski teret i posljedično će biti prisiljene primati ilegalne migrante iz južne Europe u okviru tzv. mehanizma solidarnosti.
Može se reći da u odnosu na Hrvatsku, prljavu politiku glede migranata vode Srbija i BiH održavajući tzv. balkansku rutu, a hrvatska Vlada im nažalost to olakšava jer ne vodi suverenističku nego probriselsku politiku.
Zašto Pakt o migraciji nije odgovor na problem masovne imigracije?
Eksplicitni ciljevi Pakta o migracijama su: „stvaranje bržih, glatkijih migracijskih procesa“ i „smanjenje problema nesigurnih ruta i neregularnih imigracijskih ruta te promicanje održivih i sigurnih legalnih migracijskih ruta“, kao i bolje „usklađivanje [legalnih migracijskih kanala – ur.] s potrebama tržišta rada EU”. Dakle, cilj Pakta o migracijama nije zaustaviti novu migraciju naroda s globalnog juga u Europu, nego postići učinkovitiju migraciju stavljanjem migracijskog procesa pod veću kontrolu.
Ključni alat za provedbu Pakta o migracijama je tzv. mehanizam solidarnosti koji predviđa da zemlje u teškoj migracijskoj situaciji imaju pravo zahtijevati od ostalih članica Europske unije preseljenje migranata iz zemalja opterećenijih migracijama u one manje opterećene. Minimalni broj ljudi koje treba premjestiti za određenu godinu na razini cijele EU je 30 000 migranata (članak 12. stavak 2. točka (a) Uredbe o upravljanju azilom i migracijama).
Drugi alat je prijenos sredstava zemljama u migracijskim poteškoćama (što zapravo predstavlja kazne koje se nameću zemljama koje ne žele prihvatiti migrante). Minimalni prag za financijsku pomoć unutar EU-a iznosi 600 milijuna eura (članak 12. stavak 2. točka (b) Uredbe o upravljanju azilom i migracijama), pri čemu Vijeće može odrediti viši iznos.
Koje korake treba poduzeti da se zaustavi masovno, nekontrolirano ilegalno useljavanje u zemlje Europske unije?
Imigranti koji stižu u Europu iskorištavaju međunarodne propise kako bi dobili pravo boravka nakon ilegalnog ulaska u Europsku uniju. Tvorci međunarodnog izbjegličkog prava nisu predvidjeli da se propisi namijenjeni zaštiti žrtava rata ili političkih izbjeglica mogu zlorabiti za stvaranje „oružja masovnih migracija” i destabiliziranje država.
Potreban nam je novi pristup propisima o izbjeglicama kako bismo zaštitili unutarnju sigurnost EU-a. Stoga od svih čelnika vlada Europske unije i Europske komisije zahtijevamo da iniciraju promjenu postojećeg međunarodnog prava o izbjeglicama.
Potičemo Vas da podržite našu PETICIJU i podijelite sa svojim prijateljima i poznanicima.
Kampanju za podizanje svijesti o Paktu o migracijama možete podržati i DONACIJOM.
