Ordo Iuris

Europska komisija poziva na olakšani pristup pobačaju. Preporuke protiv međunarodnog prava

• Europski parlament raspravljat će o nacrtu preporuke Odbora EU-a za ženska prava i ravnopravnost spolova (FEMM).

• Dokument koji je pripremio FEMM i usvojio 4. prosinca (izvjestiteljica: Lina Gálvez) odnosi se na preporuke Vijeću EU u kontekstu prioriteta Unije za 69. sjednicu Komisije UN-a za status žena (CSW), koji će se održati u ožujku 2025.

• Komisija za status žena glavno je tijelo UN-a odgovorno za oblikovanje propisa koji se tiču ​​prava žena diljem svijeta.

• Dokument preporučuje provedbu općeg programa za zaštitu tzv. reproduktivnih i seksualnih prava, kao i jačanje provedbe Pekinške deklaracije i ciljeva održivog razvoja, promicanje jednakih prava u vanjskom djelovanju EU-a, uključujući integraciju rodnih pitanja, perspektivu u klimatskoj i trgovinskoj politici te podržavanje prava žena na spolni odgoj, kontracepciju i pobačaj.

• Preporuka posebnu pozornost posvećuje osiguravanju pristupa žena uslugama u području tzv. seksualnih prava i reproduktivnog zdravlja, uključujući „siguran i legalan pobačaj”.

• Provedba takvih preporuka može dovesti do napetosti između institucija EU-a i država članica, posebice onih s tradicionalnim vrijednostima.

• Institut Ordo Iuris pripremit će memorandum za članove Europskog parlamenta o ovom pitanju.

Promicanje pobačaja protivno je međunarodnim dokumentima

Komisija FEMM pripremila je nacrt preporuke Europskog parlamenta Vijeću EU o prioritetima Unije za 69. zasjedanje Komisije UN-a za status žena (CSW). Dokument uključuje postulate koji promiču ravnopravnost spolova i zaštitu prava žena u globalnoj dimenziji, a temelje se, između ostalog, na Pekinškoj deklaraciji, Ciljevima održivog razvoja (SDG) i strategijama EU. Međutim, jedna od njegovih točaka je jamčiti pristup tzv. reproduktivnom zdravlju, uključujući spolno obrazovanje i pobačaj.

Preporuke pretpostavljaju obnovljenu predanost Pekinškoj deklaraciji iz 1995. i njezinim ciljevima, posebice u području potpune provedbe „ženskih prava”. Ovdje vrijedi podsjetiti da je Pekinška deklaracija iz 1995. godine, na koju se pozivaju autori preporuke, u točki 106. navodi: „u svjetlu stavka 8.25 Programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, koji kaže – ni u kojem slučaju pobačaj se ne smije promicati kao metoda planiranja obitelji. Sve vlade i relevantne međuvladine i nevladine organizacije pozivaju se da pojačaju svoju predanost zdravlju žena, da se pozabave zdravstvenim utjecajem nesigurnog pobačaja kao velikim javnozdravstvenim problemom i da smanje pribjegavanje pobačaju kroz proširene i poboljšane usluge planiranja obitelji. Prevenciji neželjenih trudnoća uvijek se mora dati najveći prioritet i potrebno je uložiti sve napore da se eliminira potreba za pobačajem. Žene koje dožive neželjenu trudnoću trebaju imati nesmetan pristup pouzdanim informacijama i suosjećajnom savjetovanju. Sve mjere ili promjene vezane uz pobačaj unutar zdravstvenog sustava mogu se odrediti samo na nacionalnoj ili lokalnoj razini, u skladu s nacionalnim zakonodavnim postupkom. (…)”. To pokazuje da Deklaracija definitivno ne promiče pobačaj u okviru „ženskog zdravlja”, već upravo suprotno.

Dokument FEMM-a poziva Europski parlament da odigra značajnu ulogu u određivanju stajališta EU-a na sjednici Komisije UN-a, uključujući konzultacije i informiranje. Pretpostavlja provedbu pristupa „rodne perspektive” u politici EU-a o trgovini, pružanju pomoći i klimatskim politikama. Nadalje, rezolucija naglašava potrebu da se rodna ravnopravnost uzme u obzir u svim aspektima politika EU (gender mainstreaming) i da se primjeni rodno osviješteni proračun.

Zagovornici života protiv ljudskih prava?

Komisija FEMM-a želi pojačati svoje napore u borbi protiv protivljenja „napretku u pravima žena” izdvajanjem tradicionalističkih organizacija kao „rastućih pokreta protiv ljudskih prava”. Ovaj narativ netolerantno i nepravedno etiketira organizacije koje se zalažu za život i tradicionalističke organizacije kao „borbe protiv prava”, govoreći o „povratnoj reakciji” na prava žena.

Rezolucija preporučuje pristup spolnom odgoju, kontracepciji te legalnom i „sigurnom” pobačaju za sve žene. Poziv na takvo otvoreno miješanje u bioetička pitanja krši suverenitet država članica.

U izvješću se naglašava potreba za jačanjem alata za borbu protiv nasilja nad ženama, kako u EU tako i u partnerskim zemljama. Preporuke također predlažu uključivanje „rodne perspektive” u radnje povezane s ekološkom transformacijom, ukazujući na nerazmjeran utjecaj klimatskih promjena na žene. Dokument također ističe da bi EU trebao pozvati preostalih pet država članica koje još nisu ratificirale i provele Istanbulsku konvenciju da to učine što je prije moguće.

Važna uloga Komisije za položaj žena

Ljudska prava, uključujući prava žena, ključni su element međunarodnog pravnog sustava. Komisija za status žena igra temeljnu ulogu u njihovom oblikovanju. Stoga bi preporuke pripremljene za Vijeće EU-a trebale voditi računa prije svega o dobrobiti žena i njihovom zdravlju, a da pritom ne budu u suprotnosti s međunarodnim sustavom ljudskih prava.

Pobačaj ne treba tretirati kao metodu planiranja obitelji. Tim više što se ono ne pojavljuje kao „ljudsko pravo” ni u jednom obvezujućem međunarodnom ugovoru. Istodobno, pravo na život priznato je u mnogim instrumentima međunarodnog prava (Opća deklaracija, čl. 3; Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čl. 6-1; Konvencija o pravima djeteta, preambula, st. 9; Konvencija o pravima djeteta, čl. 6-1, 6-2; Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju, poglavlje 1; Madrid International Plan of Action on Ageing, čl. 5). Nadalje, ne postoji obvezujući međunarodni pravni instrument koji se na bilo koji način poziva na „seksualna i reproduktivna prava”.

Prema međunarodnom pravu, pobačaj se ne smije promicati kao metoda planiranja obitelji, što je dogovoreno nizom međunarodnih instrumenata. Među njima, Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju usvojena u Kairu 1994. (stavak 8.25). Instrument također prepoznaje da bi vlade trebale poduzeti odgovarajuće korake kako bi pomogle ženama da izbjegnu pobačaj.

Pozivajući se na odluke Konferencije u Kairu, rezolucija Opće skupštine UN-a (A/S-21/5/Add.1) ponovila je da se „ni u kom slučaju ne smije promicati pobačaj kao metoda planiranja obitelji […] Bilo kakve mjere ili promjene koje se odnose na pobačaj unutar sustava zdravstvene zaštite trebaju se utvrđivati ​​samo na nacionalnoj ili lokalnoj razini u skladu s nacionalnim zakonodavnim postupkom […]” (stavak 63-I).

Godinu dana kasnije, na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama, Pekinška deklaracija i platforma za djelovanje (A/CONF.177/20 Peking, Kina, 4.-15. rujna 1995.) navode da se „abortus ne bi trebao promicati kao metoda planiranja obiteljskog života pod bilo kojim okolnostima”  (stavak 106-K).

Države moraju zaštititi obitelj

Međunarodno pravo jasno ukazuje na obvezu država da štite obitelj, majčinstvo i plodnost. Potpora pravima žena treba se odvijati kroz zaštitu majčinstva, pomoć obiteljima i suzbijanje nasilja nad ženama, a ne uvođenjem nezakonitih radnji od strane za to neovlaštenih tijela. Preporučene radnje – uključujući financijsku potporu, fleksibilne oblike zapošljavanja, obrazovne kampanje i razvoj obiteljske infrastrukture – su provedba ovih obveza. Obitelj je uporište tradicije i ključni element društvene baštine čija bi zaštita trebala biti prioritet svake javne politike.

I Europski parlament i Vijeće Europske unije moraju predstavljati sve države članice u njihovim politikama i u pripremi zakonodavstva. Za neke od njih, promicanje preporuke Komisije FEMM bilo bi u suprotnosti s ustavnim jamstvima. Preporuka da Vijeće EU promiče „pristup sigurnom i legalnom pobačaju” u Komisiji za status žena neprihvatljiva je ne samo zato što ne postoji konsenzus među državama članicama o ovom pitanju, već i zato što krši načelo supsidijarnosti EU, koje pitanja javnog zdravstva ostavlja u nacionalnoj nadležnosti. Zbog toga bi Europski parlament trebao odbiti prijedlog Komisije FEMM, što će Institut Ordo Iuris potaknuti u memorandumu za europarlamentarce pripremljenom za ovo zasjedanje.

Ordo Iuris Poljska

Ordo Iuris Hrvatska