1. Zaklada za pravnu kulturu Ordo Iuris ovim putem želi informirati javnost, kako u ovo vrijeme zaokupljenosti oko brige za vlastito i tuđe zdravlje, državne institucije pojačano rade na implementaciji Istanbulske konvencije i širenju LGBT ideologije koja je glavna odlika spomenute Konvencije.
Predsjednik RH Zoran Milanović 29. travnja 2020. primio je na Pantovčaku predstavnike udruge Dugine obitelji, LGBT aktiviste koji zlorabe judeo-kršćanski simbol duge i simbol obitelji, iako je domaće i međunarodno pravo jasno ukazalo da se pojam obitelj ne može primjeniti na istospolne zajednice. Predsjednik je podržao njihova nastojanja za izmjenama hrvatskih zakona u svrhu predaje, već traumatizirane djece iz domova, homoseksualnim parovima na udomljavanje. Ordo Iuris je u nekoliko navrata izvještavao o protuustavnosti i protuzakonitosti takvih zahtjeva[1], a ovdje želimo upozoriti da je Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a svojedobno istaknulo da se hrvatski odgojno-obrazovni sustav temelji na hrvatskoj i srednjoeuropskoj obrazovnoj tradiciji, čime se čuva identitet hrvatskoga naroda, zemlje i kulture, te na prihvaćanju i primjeni znanstveno potvrđenih dosega znanosti te da je očito da se u Istanbulskoj konvenciji žele plasirati znanstveno nedokazane teze o rodnom i spolnom ustroju čovjeka.
Stoga je posebno uznemirujuća činjenica da je u subotu, 2. svibnja 2020. u 11.50 sati na HRT 3 prikazan njemački dokumentarni film za djecu (!!!) Janina dugina obitelj[2] u kojem je prikazana svakodnevnica jedne 12-godišnje djevojčice iz rastavljene obitelji koja jedan tjedan živi sa svojim ocem i bratom, a drugi tjedan sa svojom majkom i njenom djevojkom. U danima uoči prikazivanja filma, nezadovoljstvo najavljenom emisijom nacionalne televizije uobličeno u peticiji, izrazilo je više od 10.000 građana RH. HRT se oglušio na zahtjeve ljudi koji ih financiraju, iako je u svojim programskim načelima obvezan promicati nacionalne interese, domoljublje, ljudska prava i slobode, naročito ona djece i mladih.[3]
2. Glavnu odgovornost za trenutna zbivanja i buduće društvene anomalije snosi trenutna Vlada na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem (HDZ) koja je ratificirala Istanbulsku konvenciju. HDZ slovi kao politička stranka demokršćanske orijentacije, ali je izgubila svako moralno pravo na taj naslov, jer ustraje u kršenju načela demokracije i zatiranju kršćanskih korijena Europe. Krajnje je vrijeme da ista počne poštivati Ustav RH i zaštiti obitelj, a osobito one najranjivije u našem društvu, djecu.
Dijete ima pravo na oca i majku, tj. obitelj, i postoji deset ključnih razloga, utemeljenih na znanstvenim i iskustvenim postavkama, zašto je odrastanje u homoseksualnoj zajednici nezdravo za djecu:
1. Svako dijete ima pravo na majku i oca. U strukturi homoseksualne obitelji ovo je pravo planski i namjerno uskraćeno djetetu. To je temeljna povreda prava djece.
2. Dijete koje raste u svijesti, kako su njegova dva roditelja- dvije žene ili dva muškaraca- izmanipulirano je u svojem znanju da je njegovo porijeklo od dva spola. To će negativno utjecati na izgradnju njegovog identiteta.
3. Raznolikost je uvijek veći poticaj za razvoj nego jednolikost. Istraživanja su u proteklih četrdeset
godina dosljedno pokazala da majka i otac, različitošću spolova, doprinose razvoju djece. Dijete koje živi s homoseksualnim muškim ili ženskim parom, stoga je već u početku u nepovoljnijem položaju s obzirom na svoje razvojne mogućnosti.
4. Najbolje uvjete za razvoj sigurnog spolnog identiteta ima dijete koje odrasta u okruženju spolne raznolikosti majke i oca. U homoseksualnoj ženskoj ili muškoj zajednici, ta se razvojna prednost namjerno uskraćuje djetetu.
5. Ako su otac ili majka iz tragičnih razloga odsutni, primjerice u slučaju samohranih roditelja, dijete ima priliku tugovati i konstruktivno obraditi takav gubitak. Nasuprot tome, ako se dijete uvjerava kako je homoseksualna “obitelj” potpuni, alternativni oblik obitelji, to će spriječiti dijete da žali za stvarnim gubitkom majke ili oca. Time se gubitak potiskuje, što ima destruktivan učinak na psihosocijalni razvoj djeteta.
6. Postoje značajne razlike u načinu života između homoseksualnih i heteroseksualnih parova. Statistički gledano, promiskuitet homoseksualnih muškaraca znatno je veći nego u uobičajenom odnosu između oca i majke. To ima destruktivan učinak na dječje potrebe za vezivanjem.
7. Velika većina studija koja tvrdi da postoji jednakost između homoseksualnog i heteroseksualnog roditeljstva, ima ozbiljne metodološke nedostatke. Ni iz jedne takve dostupne studije se ne mogu izvući dalekosežni zaključci.
8. Za ženu koja živi kao lezbijka, karakteristično je kako ona ne želi ili ne može biti s muškarcem i muškošću u bliskoj vezi. Ta činjenica pogoršava i onemogućava razvoj muškog identiteta dječaka.
9. Za djevojku je otac najvažniji uzor za ono što može očekivati od muškaraca. Istraživanja pokazuju da adolescentne djevojke koje su odrastale bez oca, imaju veće probleme s bliskošću i distancom u odnosu nego dječaci iste dobi te je kod njih veća vjerojatnost od neželjenih trudnoća.
10. Davanjem potpunog prava na posvajanje svima, u rodnom listu djeteta će pisati dva ženska ili dva muška imena umjesto ime žene i muškarca, dijete će i na ovaj način biti u zabludi u svojem znanju da je njegovo porijeklo od dva spola.
[1] https://ordoiuris.hr/1693-2/; https://ordoiuris.hr/obranimo-nacelo-najboljeg-interesa-djeteta-i-zastitimo-djecu-od-parapravnog-pohoda-devijantnih-pojedinaca-i-organizacija-koji-ugrozava-dobrobit-djece/
[2] https://www.zdf.de/kinder/stark/jane-meine-regenbogenfamilie-100.html
[3] Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, čl. 6
