Brojne odluke Vlade i Stožera civilne zaštite poduzete u cilju suzbijanja epidemije korona virusa načelno su dobro prihvaćene i provođene od šire javnosti, međutim, istovremeno zabrinjavaju neke naznake mogućeg jednostranog pristupa u rješavanju ovog problema, usmjerenog isključivo prema ciljevima suzbijanja epidemije, a uz zanemarivanje štetnih posljedica koje bi iz propisanih restriktivnih mjera mogle proizići naročito za gospodarstvo i time za sve ostale aspekte javnog života.  

U navedenom smislu pratimo brojne uvedene mjere kao i najave uvođenja novih, uključujući naročito upućivanje u žurnu proceduru dopuna Zakona o elektroničkim komunikacijama, kojim se zapravo namjerava uvesti široko i neograničeno pravo kontrole lokacije građana pomoću mobilnih telefona. Slijedom toga, dijelimo zabrinutost hrvatske javnosti koja ovakve mjere smatra nepotrebnim i spornim sa stajališta vladavine prava te stečenih standarda zaštite ljudskih prava i sloboda. Također smatramo da je u situaciji svojevrsne kolektivne psihoze izazvane epidemijom korona virusa, potrebno upozoriti na opasnost sklonosti nekritičkog prihvaćanja raznih mjera dvojbene učinkovitosti, a koje svojim restriktivnim potencijalom prijete nerazmjernim ugrožavanjem demokratskih standarda, ljudskih prava i sloboda kao i gospodarskih i drugih aktivnosti.

Navedenim prijedlogom dopuna Zakona (članak 104 a) daje se dakle ministrima nadležnim za civilnu zaštitu i zdravstvo, pravo podnošenja zahtjeva telekomunikacijskim operatorima za osiguranjem podataka o lokacijama građana, a jedino uz uvjet proglašenja kriznog stanja te postojanja autonomne procjene ministara o tome da se bez dotične mjere inače ne bi moglo učinkovito zaštititi živote i zdravlje građana. Za primjenu ove mjere ne traže se dakle nikakvi konkretni ni pojedinačni razlozi, nisu propisani rokovi primjene, sustav kontrole zakonitosti niti obveze u pogledu raspolaganja prikupljenim podacima.

Radi se dakle o jednom širokom i gotovo neograničenom diskrecijskom pravu masovnog posezanja izvršne vlasti u privatnost građana što je protivno principu vladavine prava, demokratskim standardima kao i standardima zaštite ljudskih prava i sloboda.   

Stoga apeliramo da se, ukoliko se mjera nadzora lokacija građana putem javnih komunikacijskih uređaja bude i dalje smatrala nužnom za suzbijanje epidemije korona virusa, podneseni prijedlog dopuna Zakona o elektroničkim komunikacijama ispravi na način da se potrebne mjere dovedu u sklad s principima vladavine prava i zaštite ljudskih prava i sloboda. Također apeliramo i da se kod donošenja svih drugih mjera usmjerenih na suzbijanje epidemije korona virusa iznađu bolji modeli njihove primjene, a kojima će se osigurati što veći opseg odvijanja redovnog života, osobito svih gospodarskih tokova, jer bi se njihovim paraliziranjem ubrzo suočili s pogubnim gospodarskim, a time i ukupnim društvenim, nacionalnim i širim posljedicama.